Vrijeme došašća je vrijeme obraćenja u kojem nas liturgija riječi potiče na promjenu života, jer se približava Kristov dolazak. No, to je i vrijeme nade i utjehe, jer Gospodin ispunjava svoja obećanja dana onima koji su mu vjerni. U tom svjetlu treba prihvaćati poruku došašća te ga nastojati iskoristiti za rast u vjeri i približavanje Gospodinu. Ono jeste vrijeme u kojemu se trudimo popraviti, vrijeme u kojem prolazimo kroz pokoru i obraćenje, ali je ipak to vrijeme ispunjeno radošću jer na kraju pokorničkog puta susrećemo Gospodina koji će nas nagraditi za našu vjernost i ustrajnost u dobrome.
Pripraviti put Gospodinu
Evanđelje druge nedjelje došašća u središte stavlja poziv Ivana Krstitelja na obraćenje (usp. Mt 3,1-12). On jasno i bez okolišanja govori što treba činiti, te što će se dogoditi s onima koji ne prihvate poziv i ne obrate se. Svatko tko ne bude donosio ploda bit će bačen u oganj. Gospodin će pročistiti vjerne od nevjernih, a vrijeme toga je sve bliže. Nije bilo lagodno Ivanovim suvremenicima slušati ove riječi, te su mnogi prihvatili njegov poziv na obraćenje i krstili se. Nije ni nama ugodno slušati ovo, no suvremeni čovjek odabire da ne sluša, umjesto da po tim riječima postupa. I sami često činimo tako. No, došašće nas podsjeća da ne znamo imamo li vremena, te da poziv na obraćenje ne smijemo nikako odgađati. Krajnje je vrijeme da pripravimo svoje srce za Gospodina, jer se ovog Božića Bog u njemu treba roditi. Doline i krivine koje su nastale zbog naših grijeha koje smo počinili svojim djelima, riječima i propustima treba kroz ovo došašće nastojati poravniti.
Računaju mnogi: otići će na božićnu ispovijed i to je to. To nije dovoljno, priprava nije potpuna ako smo ovo vrijeme koje nas poziva na budnost i spremnost proveli kao i svako drugo vrijeme u godini, ne ulažući nikakav trud i napor da se popravimo i pripravimo Bogu ugodno mjesto u svome srcu.
Nije Bog samo onaj koji traži. On ima očekivanja od nas, ali nam i mnogo toga obećava. Pavao u poslanici Rimljanima piše: »Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu« (Rim 15,4). Za naš trud i nastojanje oko obraćenja on nam nudi spasenje, a početak ostvarivanja spasenjskoga plana je rođenje njegovog Sina. Zato ne možemo ravnodušno čekati dan proslave Kristova rođenja već se za njega moramo pripraviti onako kako je to Bogu milo, pripraviti svoju dušu. Bog je obećao Mesiju u Pismima, a to se obećanje ostvarilo na Božić. Dakle, kršćanska borba i ustrajnost vođeni su nadom vječnoga spasenja koje Bog obećava i nudi svakome tko ustraje na putu obraćenja.
Ključna je ljubav
A na tom putu obraćenja kao najvažniju možemo istaknuti ljubav: »Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju« (Rim 15,7). Kristova ljubav prema svakom čovjeku uzor je koji trebamo nasljedovati. U tom smjeru treba ići i naše obraćenje, jer ljubav prema Bogu i bližnjemu pokretač je promjena koje Bog od nas očekuje. Samo nas ljubav može učiniti i boljim vjernicima i boljim ljudima. Ona nas vodi bliže k Bogu i približava ljudima, pomaže nam da u drugom čovjeku vidimo svoga brata i tako se prema njemu i ponašamo.
Vrijeme došašća koje je preostalo provedimo u nastojanju oko rasta u vjeri i ljubavi, koje će nam pomoći da poravnamo put Gospodinu do svoga srca. Kako bismo zavrijedili obećano nam spasenje, moramo se i sami oko njega potruditi, a došašće je pravo vrijeme da počnemo.
