Jesensko je doba i vrijeme berbe grožđa. Zahvaljujući obitelji Kovač, koja je ustupila lijepu fotografiju zabilježenu pomalo davne 1971. godine, imamo priliku doživjeti autentični starovremenski ugođaj ubiranja divnih plodova prirode u jednom vinogradu Gornjeg Tavankuta. Pa krenimo onda s pričom...
Moba
Prema kazivanju Branke Kovač, tada crnokose djevojčice koja čuči u donjem redu, fotografija je ostala kao uspomena na jednu obiteljsku akciju berbe grožđa na mobi kod očevog najstarijeg brata Nikole i njegove supruge Tilke. Stričkov vinograd se nalazio iza njegove kuće, a u obiteljsku pomoć stigle su brojne rodbinske ruke. S lijeva na desno, nepoznati fotograf je uslikao Milorada Mesaroša, Etušku Kovač, Mirjanu Kovač (dijete), Ivana Kovača, Mariju Kovač, Nedeljka Mesaroša (dijete), Otiliju Kovač, Stipana Kovača, Branku Kovač, Dragana Kovača (dijete u krilu) i Ružu Mesaroš, inače kćerku strička Nikole. U biti ona je djevojački Kovač, a samo njezin suprug Milorad i kći Nedeljka jedini nisu Kovač, što ovom foto zapisu starom više od pola vijeka daje dodatnu specifičnost. U samoj pozadini, iza svih sudionika mobe, nalazi se parkirani fiat 1100 kojim je Stipan Kovač dovezao svoju obitelj do Tavankuta. Posao je, posve normalno, maksimalno urađen (ova sorta je nešto zahtjevnija i mora se brati veoma brzo), a urod kevedinke u potpunosti je obran starijim i mlađim rukama okupljenih mobaša i »mećan« u velike pletene košare koje je stričko Nikola potom nosio u presu gdje se grožđana masa ručno muljala. Četiri do vrha napunjene košare stoje ispred berača koji su obiteljski pozirali, ali na fotografiji nema strička i strine kod kojih se cijela akcija i odvija. Vjerojatno je pater familias bio kod prese i već muljao pređašnju turu ubranih plodova, dok je strina pazila na pivčiji paprikaš koji je spremala za gostujuću radnu snagu, a pomagala joj je kći Slavica i također ostala neuslikana. Kako je njihova nećaka Branka još dodala, vlasnik vinograda stric Nikola bio je zidar po profesiji, ali se bavio i poljoprivredom i stočarstvom dok je pravljenje domaćeg vina predstavljalo svojevrstan hobi i nastavak dugogodišnje obiteljske tradicije. Da je to i danas tako, u najboljoj mjeri potvrđuje i njegov nećak Dragan, jedan od najmlađih u toj davnoj berbi, a danas vrsni poznavatelj vina koji se aktivno bavi promocijama u vinariji Maurer.
Vinska povijest
Ozbiljnije razvijanje voćarstva i vinogradarstva na pjeskovitim prostranstvima Gornjeg i Donjeg Tavankuta potječe još s početka dvadesetog stoljeća kada su gradske vlasti Subotice odlučile prodati zainteresiranim privatnim kupcima određene veće komade zemlje. Novac dobiven od rasparceliranog zemljišta iskorišten je, između ostalog, i u kasnijem završetku radova na izgradnji nove Gradske kuće, ali se prvenstveni cilj prodaje ogledao u poticaju lokalnog stanovništva i budućih doseljenika da se počnu baviti voćarstvom i vinogradarstvom. Dalekovidnost »varoških vlasti« osjeća se i danas, vijek i četvrt kasnije, jer je Tavankut nadaleko poznat po svojim voćnjacima iz kojih se najkvalitetnije voće plasira diljem Europe. Pravi se i dobro vino u tamošnjim vinogradima, a pored spomenute kevedinke koju je i Nikola Kovač pravio od svog grožđa, vrlo je poznata i tavankutska liza.
D. P.
