U povodu spomendana sv. Vendelina, zaštitnika zemljoradnika, pastira, stoke, žitarica i polja, koji se obilježava 20. listopada, dan prije su u župi Presveto Srce Isusovo u Tavankutu održani blagoslov zemljoradnika, traktora i vatrogasnog vozila, sveta misa, te prigodno stručno predavanje na Etno salašu Balažević.

Kako do visokog prinosa pšenice?

Govoreći o važnim momentima u proizvodnji pšenice, tj. kako ostvariti visok prinos ovog strnog žita, direktor Poljoprivredne savjetodavne stručne službe Subotica dipl. inž. Damir Varga, kao prvo, istaknuo je značaj osnovnog gnojenja.
»Za dobar prinos pšenice optimalne vrijednosti fosfora kreću se oko 20-25 mg. Njegov nedostatak na početku sezone ograničava prinos, a kritičan period je prvih pet-šest tjedana. Fosfor ima veliki utjecaj na ukorjenjivanje i bokorenje. Pšenica usvaja samo 15 posto od ukupno usvojenog fosfora u prva dva tjedna rasta. Kasniji stres izazvan nedostatkom fosfora ima mnogo manji utjecaj na proizvodnju.« 
Što se tiče sjetve, Varga ističe da se preporuča sijanje s deklariranim sjemenom koje je ispitano i ima bolje proizvodne osobine. Također, kupovinom deklariranog sjemena ulaže se u znanost i stvaranje novih sorti i hibrida. Kada je riječ o normi sjetve, ima godina kada je sjeme sitnije pa ga treba manje, sije se odgovorajući broj klijavih zrna po četvornom metru, a ne kg po hektaru. Za rok sjetve, kao optimalan on navodi od 5. od 25. listopada, iako se može sijati i do 5. studenoga, pa čak i u prosincu, ali se tada svjesno ide u umanjenje prinosa. Kod sjetve treba poštovati preporuku proizvođača sjemena, a ona se, za većinu sorti pšenice, kreće u rasponu od 400 do 450 klijavih zrna po četvornom metru, dok je kod nekih sorti 500-550 klijavih zrna po m2.
»Početkom optimalnog roka treba sijati donju, a krajem ovog roka gornju granicu preporučene količine sjemena. Potpuno je neopravdano kao nekada sijati 170 kg po jutru, neka norma sjetve u optimalnom roku za većinu sorti je 110-120 kg po jutru, ako je sjeme normalne krupnoće«, kaže Varga te preporuča proizvođačima da uz kupljeno sjeme traže deklaraciju o njegovoj kvaliteti. 
»Sjeme bez te deklaracije ne bi se smjelo stavljati u promet. Ona pokazuje kvalitetu sjemena, tko ju je proizveo, koja je partija, kolika je čistoća, sadržaj vlage, klijavost, energiju klijanja, masu tisuću sjemena. To su parametri koji su vrlo važni za obračun norme sjetve. Ako kupite i jedan džak od 25 kg sjemena, imate pravo dobiti ovu deklaraciju.«
Kada je riječ o prihrani usjeva, on ističe da se u širokoj proizvodnji prihrana ozime pšenice često olako shvaća i velike količine gnojiva se bacaju napamet, što opet za posljedicu može imati pothranjenost ili prehranjenost usjeva. U oba slučaja posljedica je gubitak prinosa, a u slučaju rasturanja više gnojiva od potrebnog javlja se i financijski gubitak i potencijalna opasnost od ispiranja nitrata u podzemne i površinske vode. Zbog toga je, dodaje, za potrebe racionalnog gnojenja ozime pšenice dušikom u proljetnoj prihrani razvijena N-min metoda.
Što se tiče zaštite usjeva od korova i bolesti, Damir Varga navodi da standardna zaštita podrazumijeva dva tretmana, rijetko i tri, a još rjeđe samo jedan tretman ili da se uopće ne radi.
»Svakako bi trebalo pratiti preporuke Prognozno-izvještajne službe zaštite bilja na čijem portalu stoji kad se otprilike može očekivati pojava bolesti, kad bi trebalo špricati. Suzbijanje kukaca (lisne vaši, tripsevi i žitna pijavica) obično se obavlja sa zaštitom od bolesti u cvjetanju i to raditi samo baš kad se mora; folijarna prihrana ureom i vodotopivim NPK gnojivom kao i aminokiselinama, preparatima na bazi algi je korisna mjera; ureu nikad ne primjenjivati kada su biljke zbog suše pod stresom, primjerice u svibnju kada nema vode. Pšenica se oklembesi, neki kažu da je gladna, a zapravo je žedna«, rekao je, među ostalim, Varga u svom predavanju.

Bioagensima protiv gljivičnih bolesti

Prof. dr. Mila Grahovac s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, koja radi na inovacijskim i novim tehnologijama u zaštiti bilja, govorila je o prevenciji pojave aflatoksina u kukuruzu primjenom bioagenasa.
»Kada kažemo fitopatogene gljive, mislimo na gljive koje zaražavaju biljke, a kada se kaže da su toksigene, znači da produciraju mikotoksine i da su opasne ne samo zbog toga što dovode do gubitka prinosa već i što umanjuju kvalitetu proizvoda. Postoji veliki broj rodova toksigenih gljiva, a najpoznatiji su fusarium, aspergillus, penicillium, alternaria. Aspergillus flavus je zemljišna saprofitna gljiva, što znači da godinama može živjeti i bez biljke na kojoj parazitira. Za nju se kaže i da je oportunistički patogen biljaka, što znači da kada se biljka nalazi pod nekim stresom, što je primjerice u slučaju kukuruza sušna godina, ova gljiva prelazi u jedan patogeni odnos s biljkom, počinje je parazitirati i tada postaje patogena. Također, ova gljiva spada u termofilne vrste, što znači da joj odgovaraju povišene temperature te su se s globalnim zagrijevanjem stvorili uvjeti koji joj itekako pogoduju i od tada počinjemo imati problema s njom, a posljedično i s aflatoksinom, prvenstveno u kukuruzu. Infekcije ovom gljivom rijetko rezultiraju značajnim gubicima prinosa, ali rezultiraju značajnom kontaminacijom aflatoksinom i ugrožavaju čitav lanac ishrane«, pojasnila je Grahovac.
Aflatoksini su visokotoksični metaboliti gljiva koji kontaminiraju poljoprivredne proizvode. Aspergillus flavus je najčešća vrsta gljive koja ih proizvodi i vrlo blage infekcije ovim gljivama mogu rezultirati vrlo visokom razinom kontaminacije aflatoksinima. 
Mila Grahovac je navela što se može uraditi da se spriječi ili makar u nekoj mjeri reducira pojava aflatoksina u kukuruzu.
Agrotehničke mjere ne daju uvijek zadovoljavajuće rezultate, a primjena pesticida generalno, pa i fungicida u poljoprivrednoj proizvodnji do 2030. godine, prema nekim predviđanjima Europe, smanjit će se za pola. Ono što ostaje je biološka kontrola koja bi trebala zadovoljiti oba kriterija, dakle omogućiti odgovarajuću zaštitu kukuruza i spriječiti kontaminaciju aflatoksinom, a s druge strane povoljno djelovati na životni okoliš i ne ugrožavati zdravlje ljudi. 
»U biološkoj kontroli se dosta koriste korisne bakterije i među njima najveći broj pripada vrsti koje pripadaju rodu bacilus. Potom, mogu se koristiti i korisne gljive i za sada se na tržištu nalaze samo korisne gljive iz roda trihoderma. Treću vrstu predstavljaju biljni ekstrakti. Kao najperspektivniji ogranak biokontrole navode se korisni mikroorganizmi. Mogući mehanizmi njihovog djelovanja su kompeticija, antibioza, superparazitizam i stimuliranje obrambenog mehanizma biljke. Kompeticija podrazumijeva da se koristan mikroorganizam natječe s biljnim patogenom tako što će brže naseliti zemljište i biljku i samim tim kada se stvore povoljni uvjeti za razvoj biljnog patogena, on više neće imati prostor gdje da se naseli i na taj način biljka će biti zaštićena. Antibioza podrazumijeva da korisni mikroorganizam producira neke proizvode koji štetno djeluju na biljnog patogena i samim tim ugrožavaju njegov opstanak. Superparazitizam podrazumijeva da koristan mikroorganizam parazitira biljnog patogena, a stimulacija obrambenog mehanizma biljke znači da koristan mikroorganizam ima sposobnost da bude okidač obrambenog mehanizma biljke, da ga podiže na viši nivo i da se biljka na taj način donekle samostalno suprotstavi napadu patogena.«
Ona je koncu istaknula da je velika prednost bioloških agenasa pa i korisnih mikroorganizama to što je rijetko kada samo jedan mehanizam djelovanja upleten u njihovu aktivnost. To je najčešće kombinacija više različitih mehanizama djelovanja i to je velika prednost u odnosu na sintetičke preparate koji imaju jedan do dva mehanizma djelovanja zato što je samom biljnom patogenu jako teško razviti otpornost kada ga ovaj koristan organizam napada na više nivoa, odnosno na više različitih načina. Jedna od velikih prednosti primjene bioagenasa je što teško i rijetko dolazi do pojave otpornosti ciljanog biopatogena na njih.
Blagoslov zemljoradnika i traktora, koji je prvi put obavljen u Tavankutu, te stručno predavanje za poljoprivrednike održani su na inicijativu župnog vikara župe sv. Jurja u Subotici, vlč. Tomislava Vojnića Mijatova, rodom iz spomenutog sela. Organizator i moderator predavanja bio je pomoćnik pokrajinskog tajnika za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo u Vladi AP Vojvodine Mladen Petreš, također Tavankućanin.
I. Petrekanić Sič