Dani hrvatske knjige i riječi – Dani Balinta Vujkova, 21. po redu, započeli su u srijedu, 19. listopada, programom »Narodna književnost u školi« u Monoštoru koji je bio namijenjen učenicima 3. i 4. razreda OŠ 22. oktobar. Središnja tema ovogodišnjih Dana jeste storytelling (pričanje priča) te su tako djeca imala prilike čuti sjajne priče (pripovićke, kako se kaže u Monoštoru) o svom mjestu. 
Na četiri različite lokacije čuli su priče Zaboravita Ismanova poslastičarnica, koju je pričala učiteljica Lidija Marinković na lokaciji gdje se nekada i nalazila ova slastičarna koja je u to vrijeme bila mjesto za zasladiti život i razgaliti dušu. Osim sladoleda, koji je, kako svjedoci pričaju, bio izvrstan, bile su tu u ponudi i druge slatke delicije, poput kolača, torti, ušećerenih jabuka... Mmmm, djeca su čak dala prijedlog da bi se mogla takva slastičarna ponovno otvoriti u Monoštoru. Još dok su maštali o slatkišima, učiteljice su djecu povele do sljedeće lokacije dijagonalno od mjesne crkve gdje su čuli priču Suvaja i vergli koju je govorila Elena Brdar. Tako su djeca saznala što znače riječi suvaja (vrtuljak) i vergli – vergla (kutija iz koje prilikom okretanja izlazi glazba). A kada bi u Monoštor stigli suvaja i vergli, značilo bi samo jedno: da je u selu kirbaj – Petrovdan i da će svi nakon svete mise dobiti »petaka« (pet dinara), kada će se moći koji krug provozati na suvaji. No, to nije kraj, u šetnji djeca su se upoznala i s mjestom gdje je i danas kip sv. Ivana Nepomuka, a nekada se na tom mjestu skupljao svijet jer je tamo bila Tombola kod sv. Ivana. Ovu priču govorila je Miljana Andrašev, koja je podsjetila kako je izgledala tombola i kako su se tu mogle kupiti razne sitnice, pa među njima čak i prsten, ne zlatan, ali onakav o kakvom su mnoge djevojčice maštale. Ovdje su djeca mogla isprobati svoju sreću nabacujući »prstene« na boce, a za one spretne i sretne je slijedila nagrada, baš kao nekad. Posljednja priča (za ovaj put) Ljubavna priča o gradnji crkve sv. Petra i Pavla bila je kraj crkve, a govorila ju je Anita Đipanov-Marijanović. Jeste li znali zašto Monoštor ima tako veliku crkvu? Zbog ljubavi. Mladi arhitekt je želio biti što dulje u tom mjestu zbog djevojke koja mu se sviđala, pa je preko noći zamijenio nacrte s crkvom u Apatinu. Tako je Apatin dobio manju crkvu, a Monoštor veću. Autorice ovih priča su Anita Đipanov-Marijanović i Marija Šeremešić.
Slijedeći ove primjere, učenici su pozvani sakupljati i zapisivati lokalne priče na mjesnom govoru (šokačkoj ili bunjevačkoj ikavici), a one najbolje bit će objavljene u podlistku Hrcko, te nagrađene. 
U vrlo sličnom duhu program je sutradan nastavljen u Subotici, gdje se u dvorani HKC-a Bunjevačko kolo, nakon dvije godine online programa, okupilo oko 330 djece iz tri vrtića i osnovnih škola iz Subotice i okolice u kojima se nastava izvodi na hrvatskom jeziku ili se izučava izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. 
Publika je imala prilike vidjeti dva igrokaza, po pripovjetkama koje je zapisao Balint Vujkov: Srića i nesrića u izvedbi djece iz vrtića Petar Pan iz Tavankuta (mentor Nenad Temunović) te Ko propije jorgan pokriva se šeširom u sjajnoj izvedbi učenika iz OŠ Ivan Milutinović (mentorica Tanja Dulić). S dvije skladbe na ikavici predstavila se i pjevačka skupina HKPD-a Đurđin pod vodstvom Nele Skenderović. Djeci je predstavljena i nova knjiga iz edicije Izabrana djela Balinta Vujkova – Basne i pripovijetke, a primjerci iste darovani su školskim knjižnicama. 
»Ovo je ponovno posebna godina, jer se u dvorani osjetilo zadovoljstvo i radost djece da smo ponovno skupa. Jedan sat hrvatskog jezika posvetili smo narodnoj književnosti kao i prethodnih godina. Svake godine imamo dvije predstave, koje izvode vrtićanci i školarci, te tako nastojimo da djeca ne zaborave određene riječi naše bunjevačke i šokačke ikavice. U tom smislu smo napravili i malu kratku nagradnu igru, gdje su djeca pogađala određene riječi na ikavici, a ovoga puta je bilo riječi koje ni mi stariji nismo znali, tako smo kao i na svakom satu naučili nešto novo. Novu knjigu u ediciji odabranih djela Balinta Vujkova, šestu po redu – Basne i pripovijetke darovali smo školskim knjižnicama, a djeci ih je uručila unuka Balinta Vujkova Nevena Racić. Kada vidimo da je djeci lijepo i da uživaju u ovome, znamo da će opstati naša bunjevačka rič«, kaže predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković. 
Ž. V.