Posljednjih mjeseci uglavnom čujemo loše ili još lošije vijesti – rat u Ukrajini eskalira i trajat će možda godinama, cijena energenata vrtoglavo raste, EU je u ozbiljnoj krizi, možda pred raspadom itd. Dobre vijesti su prava rijetkost kao bijela vrana. Prošlog mjeseca, točnije 13. rujna (nije bio petak!), tajnik vlade AP Vojvodine svečano je uručio našem »prvom čovjeku varoši« (zovu ga i gradonačelnik) aneks ugovora za izvođenje VIII/2 faze radova za »adaptaciju, rekonstrukciju i dogradnju Narodnog kazališta u Subotici«. Naime, dogodilo se to da se proračun Pokrajine toliko »dobro punio« ovih mjeseci da je izvršen rebalans cjelokupnog iznosa proračuna i višak novaca je podijeljen za završetak »kapitalnih projekata« kao što je i naš teatar. Tako smo od APV uz predviđena sredstva za ovu godinu, što je ugovorna obveza, »dobili« i dodatnih 274 milijuna dinara za završetak započetih graditeljskih radova. Ovom prilikom je tajnik vlade APV rekao: »Pokrajinska vlada je preuzela financirati kompletnu sumu i završetak ovog posla, kako bismo 1. rujna iduće godine, kao što je dogovoreno danas, imali gala koncert na otvaranju novog objekta Narodnog kazališta«. To je otprilike za godinu dana, s pretpostavkom da se ne dogodi ništa nepredviđeno. Nikad se ne zna u ovim turbulentnim godinama. Onako usput da napomenem, i Vlada Srbije također ima ugovor(e)nu obvezu financiranja u iznosu od 45 %; i u republičkom proračunu predviđena je određena suma za ovu djelatnost. Iz vijesti nisam saznao je li Vlada svoju obvezu ispunila ili nije, ne možemo ni saznati, jer od početka travnja imamo »tehničku Vladu« koja će se konačno formirati ovih dana. A kad se formira, imat će preča posla od našeg kazališta. Zato pomalo zbunjuje izjava predsjednika Pokrajinske vlade da će financirati kompletnu sumu i završetak ovog posla. Zapravo, posao još nije završen, jer od projektirane tri vrste »kazališne scene« završit će se komorna i kazališna dvorana, a završetak koncertne dvorane ostaje za kasnije. Ostaje otvoreno pitanje: važe li još potpisani ugovori? Ako više ne važe, onda tko će ove zaostale radove financirati? Možda se pitate zašto sve ovo pričam? Zato što je teatarska umjetnost »dio moje duše«. Ovaj projekt kazališta je usvojen kada sam bio glavni arhitekt, rušenje je počelo nakon što sam podnio ostavku na funkciju, među ostalim i zato što se nisam slagao s projektom. Četiri godine kasnije bio sam član Upravnog odbora Narodnog kazališta, ali smo samo »pratili« događanja u financiranju »novogradnje zgrade teatra«. Gradnju je vodio Grad, tj. javno poduzeće formirano od strane gradske Skupštine koja je i donosila sve odluke i izmjene odluka.

Ukratko o projektu nove-stare zgrade

Kazališna zgrada je praktično srušena cijela (možda je »original« 15 %); stare cigle i dobra stara drvena građa iz Bukovine, »privremeno« skladištena u »novim pogonima Integrala« u Aleksandrovu, s ciljem da se ponovo ugradi u obnovljenu zgradu nestala je u »nepoznatom pravcu« i zato je ova zgrada »betonski i čelični monstrum« koji ima 14.600 m² izgrađene površine. Stara zgrada je imala oko 8.000 m², a prvobitni projekt imao je preko 16.000 m², ali je odlukom Skupštine smanjena. Bila je predviđena komorna scena sa 180 gledatelja, prvobitno se govorilo da će to koristiti buduća hrvatska drama, manja kazališna scena s 400 mjesta uvjetno za srpsku dramu i na mjestu nekadašnjeg kazališta velika scena s 500 mjesta, navodno za mađarsku dramu osposobljena i za izvođenje muzičkih djela: opere, operete i mjuzikla, kao i za održavanje koncerata, ali i velikih skupova razne vrste. Na osnovu ovog projekta je tadašnji gradonačelnik lobirao u konzulatima Hrvatske i Mađarske da i ove države sudjeluju u financiranju. U tome nije baš bio uspješan.

Sve je lijepo zamišljeno, ali...

Projekt je jedna zamisao na osnovu koje se gradi. Današnja situacija je onakva kako su je »promislili« odgovorni donositelji odluka, bili to pojedinci ili kolektiv poput gradske Skupštine. Osobno imam nekih dvojbi koje želim podijeliti s vama. Recimo, hrvatski kazališni ansambl još nije ni u formiranju; ili ako sve bude realizirano po planu, u zgradi će biti najskuplji skladišni prostor u centru grada. Naime, podrum površine od 6.000 m² je predviđen kao ostava za kulise! Moderna scenska umjetnost uopće ne koristi klasične i masivne kulise! Primjerice, umjesto slikanih pozadina koriste se diaprojektori itd. Zasad ne vidim odgovarajuće rješenje parkiranja ni za 150 gledatelja, a kamoli za više. Mislim da je pametnije iskoristiti podrum za parkiranje (to donosi i profit) nego za skladištenje. Imam još mnogo dvojbi, ali o tome možda drugi put.