Na sjednici Odbora za dijasporu i Srbe u regiji, održanoj 17. listopada, članovi Odbora razgovarali su o položaju srpske zajednice u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na rezultate popisa stanovništva u Vukovaru.
Rezultati popisa u Hrvatskoj su veoma važna tema za srpsku javnost, jer se oni direktno tiču položaja i prava srpske zajednice koja tamo živi, rekla je predsjednica Odbora Milica Đurđević-Stamenkovski na konferenciji za medije i ocijenila da su mediji nezainteresirani za ovu temu.
»Postavlja se pitanje jesmo li spremni kao država reagirati i otvoriti i pitanje reciprociteta imajući u vidu činjenicu da mi kao država nismo propisali nikakve kvote recimo za pripadnike hrvatske zajednice  koji usprkos tome da ih ima svega devet posto prema posljednjem popisu u Gradu Subotici uživaju sva prava – i politička i mogućnosti da zaštite i očuvaju svoj identitet, kulturu, tradiciju i običaje. Mi kao država smatramo da je u 21. stoljeću nedopustivo da nam kvote uređuju nečiji život, da kvote utječu na to hoće li netko imati mogućnost služiti se, govoriti, čitati na materinjem jeziku bez obzira koji to jezik bio. Mi smatramo da Hrvatska treba preuzeti ova iskustva Srbije i da se mi kao država moramo zauzeti za naš narod koji tamo živi«, rekla je Đurđević-Stamenkovski.
Inače, prema Zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisama u Srbiji također postoje, istina upola niže, kvote. 
»Jedinica lokalne samouprave će obavezno svojim statutom uvesti u ravnopravnu službenu upotrebu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko postotak pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenom teritoriju dostiže 15 % prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva«, propisuje ovaj zakon. 
Iznoseći, kako je rekla, zaključke sa sjednice, ona je ocijenila da su rezultati popisa u Hrvatskoj, prema kojima je broj Srba opao s 4,36 na 3,2 posto »definitivno (...) politički, ekonomski i socijalni, a u određenoj mjeri i pravni«. Ona je ocijenila da Hrvatska ignorira potrebu za očuvanjem prava nacionalnih manjina.
»Interesantno je da smo svjedoci sve učestalijih primjera da naši sunarodnjaci u Hrvatskoj osjećaju strah da kažu da su Srbi, da govore srpskim jezikom, da pišu srpskim pismom, da se potpišu na ćirilici, da se na bilo koji način u javnosti identificiraju s bilo kojim srpskim znamenjem i na bilo koji način istaknu svoj identitetski obrazac«, rekla je Đurđević-Stamenkovski.
»Možemo zamisliti na koji način su vršene malverzacije od strane pojedinaca koji su nastojali da prekroje demografsku sliku«, rekla je Đurđević te je ocijenila da se u Hrvatskoj permanentno vrši diskriminacija i ugrožavanje prava srpskog naroda.
Najavila je kako će predložiti da određene zaključke proslijede ne samo institucijama Srbije već i nevladinom sektoru u inozemstvu i svim relevantnim međunarodnim organizacijama.
»Jako je zanimljivo da mi nikada ne internacionaliziramo naše pitanje, a svjedoci smo toga da oni kojima su osigurana sva ljudska i manjinska prava nerijetko se javljaju međunarodnim organizacijama da ukazuju na one probleme koji ni ne postoje«, rekla je Đurđević-Stamenkovski.
»Mi samo tražimo reciprocitet i samo očekujemo da bude poštovano ono što je propisano i samo tražimo da Srbi u Hrvatskoj imaju bar upola prava kao što ih imaju Hrvati u Srbiji«, rekla je ona. 
Najavila je da će predstavnici političkog i društvenog života u Hrvatskoj nastojati da provedu analizu i »da utvrde sve proceduralne manjkavosti, ali i namjerne greške i prekrajanja odnosno inženjering samog popisa«. U tome im daju podršku, rekla je Đurđević Stamenkovski.
Rekla je kako se od 1971. bilježi strmoglavi pad broja Srba i zaključila: »sigurno nije od lijepog života i sigurno nije od prekomjerne doze demokracije u Hrvatskoj«.
Potpredsjednik odbora Milimir Vujadinović je rekao kako su rezultati popisa poražavajući i da je to rezultat djelovanja hrvatskih politika i političkih pritisaka i zastraživanja na jednu nacionalnu zajednicu. Apelirao je na hrvatske vlasti i briselsku administraciju da dobro razmisle o rezultatima političkog djelovanja u prethodnim desetljećima i da primijene svoje zakone i svoj Ustav kada su u pitanju prava srpske zajednice, »a politički uzor je Srbija u kojoj su prava nacionalnih manjina apsolutno zagarantirana i gdje se njihova prava često podižu na jedan veći nivo od onog što je zapisano i u Ustavu i u zakonima«.