Pomalo senzacionalno je ljetos odjeknula nogometna vijest da je nekadašnji Hajdukov prvotimac Ante Vukušić (2009. – 2012.) potpisao za momčad srpskog superligaša Kolubaru iz Lazarevca. U dosadašnjoj bogatoj profesionalnoj karijeri, pored »bilog dresa majstora s mora« u kojem je u 109 odigranih susreta postigao 47 pogodaka i stigao čak do reprezentacije Hrvatske, nosio je još klupske majice Pescare (Italija), Lausanne (Švicarska), Beverena (Belgija), Greuter Furtha (Njemačka), Tosna (Rusija), Olimpije Grudziadz (Poljska), Krška i Olimpije iz Ljubljane (Slovenija), te FCSB (Rumunjska). Raskoš svoga talenta »Sinjski dijamant«, kako ga je svojevremeno nazvala hajdučka torcida, odmah je pokazao i u novoj sredini gdje se već tri puta upisao u listu strijelaca. Kratak razgovor vodili smo prošle nedjelje, neposredno prije superligaškog susreta između Spartaka i Kolubare.
Kakvi su prvi dojmovi igranja u Kolubari?
Zbilja su dobri. Lijepo sam primljen od suigrača u momčadi i svojim dobrim igrama nastojim to uzvratiti na terenu.
Kako biste usporedili hrvatski i srpski prvenstveni nogomet?
Realno govoreći, ove dvije lige su najbolje na balkanskom prostoru i zbilja se igra najkvalitetniji nogomet. Konačno, i dobri europski rezultati najboljih momčadi, Dinama, Zvezde i Partizana najbolje potvrđuju ovu činjenicu.
A kako gledate na svoje izravne rivale iz superligaških obrana koji Vas nastoje spriječiti u zabijanju golova u majici novoga kluba?
Liga je obimna i ima mnogo raznovrsnih momčadi i praktično još uvijek sagledavam njihovu realnu igračku jakost. Treba imati u vidu kako sam u Hrvatskoj igrao za Hajduk, jedan od dva najjača kluba u ligi, dok ovdje nastupam za Kolubaru, koja je momčad iz sredine tablice. Konkretno, igra se ozbiljan i kvalitetan nogomet i potrebno je uložiti maksimum da bi se postigao superligaški pogodak.
Bivšem hajdukovcu se jednostavno mora postaviti očekivano pitanje. Je li moguć povratak na Poljud?
Normalno je da mi je Hajduk često u mislima, a bilo je i nekoliko potencijalnih kombinacija za povratak  tijekom proteklih godina, no nije se ništa dogodilo po tom pitanju. Ali, nikad ne reci nikad...
U proteklih deset godina igrali ste u brojnim momčadima iz nekoliko europskih država. Gdje ste se, poslije Hajduka, najbolje igrački osjećali?
Moram reći kako sam iz Hajduka otišao vrlo mlad, što je često otežavajući faktor u potpunoj sportskoj i životnoj prilagodbi. No, to je život profesionalnog nogometaša i bilo je raznovrsnih situacija. Izdvojio bih ipak svoje igre u majici ljubljanske Olimpije gdje sam postigao zbilja puno pogodaka i trebao napraviti taj konačni igrački iskorak, a onda je došla ta nesretna pandemija korone. Sve je stalo, blokiralo se. Što je tu je i važno je da sam zdrav i da mogu igrati.
Napadači u starijoj životnoj dobi stižu u punu zrelost i temeljem minulog rada i nogometnog iskustva postižu mnogo više na terenu.
Istina je da sam prošao tridesetu i da sam u dobroj životnoj i nogometnoj formi. U majici Kolubare nastojim pružiti maksimum u svakom susretu, nastojeći da postignem što više pogodaka.
S koliko biste prvenstvenih golova bili zadovoljni?
Ne opterećujem se s brojkama, neka ih bude koliko ih bude. Najvažnije je da momčad igra dobro i osvaja bodove, a moje dobre igre budu dio našeg zajedničkog uspjeha.
D. P.