Putovanje, prema nekim definicijama koje sam pronašla, podrazumijeva kratkotrajnu promjenu mjesta, pa u tom smislu može biti turističko ili poslovno, a može se razlikovati i po načinu. Meni je sve ovo tako površno i sigurno ne uključuje sva iskustva, zbog kojih i putujem. Popularna psihologija ima te pristupe koji su meni zanimljivi i koji uključuju putovanje bića u smislu svih promjena koje mu se događaju. Nikada se nisam vratila ista s nekog poslovnog ili turističkog putovanja. Većinom sam ispunjena, sretna, puna dojmova i novih planova. S posljednjeg putovanja vratila sam se pobrkana svim posljedicama koje su me zadesile.
No, s ovog putovanja ne želim prenijeti, barem ne namjerno, što se dogodilo s mojim bićem, već pokušati opisati što znači jedriti prvi put u životu. Znam, ne može bez emocija, ali ću ih držati po strani koliko god je to moguće.
Konačno u Splitu
Jedrilica nas je čekala u splitskoj luci, a kako smo krenuli noću, stigli smo prije nego što je bila spremna za ukrcaj, pa smo čekanje iskoristili za kratku šetnju Splitom, kako bih konačno udahnula njegovu rivu i ulice. Bilo je malo, ali i to malo je ono što sam priželjkivala. Krajičkom oka poslikala sam sve kavane baš onako kako sam ih zamišljala čitajući knjige. Split i ja imamo dogovor oko mog povratka, pa mirno nastavljam priču o isplovljavanju.
Kad smo unosili stvari, počeo je pljusak i kad sam prvi put ušla u malu jedrilicu, sa svoja dva suputnika i hrpom stvari, pomislila sam da će biti veliki izazov provoditi dane zatvorena sa svim stvarima i ljudima, ako vrijeme bude takvo kakvo nas je čekalo. No, kiša je prestala za manje od pola sata i isplovili smo u smjeru prvog odredišta, do obližnje Milne na otoku Braču. Uzbuđenje me obuzelo čim se upalio motor i nije me pustilo ni nakon što je avantura završila.
Da, znam da zvuči malo čudno kad spomenem paljenje motora, a jedrim, ali kad treba brzo stići na odredište, a vjetar ne puše jako, jedrilicu pokreće motor. Svakako, sve nam je to bilo novo. Ta dva sata plovidbe iskoristili smo da upoznamo bitne dijelove jedrilice, opipamo kormilo, pobrkamo sve bitne nazive i pojmove i upoznamo dupine. Sasvim slučajno primijetili smo ih sa strane, vjerojatno su došli za jednim od brojnih brodova koji su stizali u veliku splitsku luku. Kako sam ja vozila i dobila upute da idem do zadane točke, malo sam kasnije reagirala na oduševljenje odraslih, no veseli dupin mi je pokušao dati vremena i posebnog pozdrava skočivši i veselo poskakujući. To su scene i situacije koje zauvijek ostaju tu gdje jesu i nikada neće nestati.
Milna za milinu od početka
U Milni je naš kapetan znao za mjesto gdje možemo dobiti besplatan vez. Tako je i bilo. A na obali je naše konope dočekao stariji gospodin Karlo, umirovljeni Nijemac, koji po pola godine provodi na svojoj jedrilici u Milni, ploveći po okolnim otocima. Divan je običaj kod ljudi koji jedre da ako se nađete na obali kad netko uplovljava, pomognete koliko možete da vez bude siguran, kako za plovilo tako i za sve članove posade. S Karlom smo imali zaista poseban tretman i zahvaljujemo mu na tome. To će sigurno imati posljedice na moju jedriličarsku budućnost, za koju se nadam da ću je imati.
Ubrzo nakon našeg pristajanja na obalu stigla je jedrilica naših prijatelja kojom smo trebali nastaviti plovidbu sljedećih sedam dana. Kažem prijatelji, iako te ljude jedva da smo i poznavali, barem većina nas, ali, nakon svega što smo prošli sigurna sam da riječ prijatelji nije olako korištena.
Svi sigurno vezani, sklopljena nova poznanstva, postavljene želje i spremna jedra. Avantura je otišla kuda je morala, a i mi smo.
Gorana Koporan
