15. listopada 1884. – Neven piše o uzrocima materijalnog propadanja pojedinih bačkih obitelji pod naslovom »Zašto bunjevci i šokci tako naglo propadaju?«. »Razsipnost je ono zaista najveće zlog, iz kojega ostale zloće kao iz izvora izviru. ... Iz razsipanja se gizda (kićenje – primj. V. N.) izleže... Ako u gazde nema novaca, ondak se kupuje na veresiju... Udari li do toga još i malo zločesta godina, ondak se ište zajam; al kakovi? ... A kako stojimo u izobrazbi? Tu smo još odveć natrag od drugih naroda.«  

16. listopada 1920. – Neven donosi odgovor Mihovila Kataneca studentu Pravnog fakulteta u Subotici Božidaru Nikoliću. Nikolić je u Slobodnoj Štampi napao Neven zbog toga što je studente, koji su prisustvovali na osnivačkoj skupštini Bunjevačko-šokačke stranke u Gradskoj vijećnici u Subotici 10. listopada 1920., prikazao kao oruđe Demokratske stranke. Katanec Nikolića opisuje kao agenta demokrata: »Da je bila želja i volja ovdašnjih demokrata da bunjevačko-šokačka skupština zlo ispadne i da se rastepe o tome valjda Vi ne sumnjate, jer to je stranački interes. Vi ste njihovu volju predvodeći omladinsku akciju kao predsjednik izvršili – sigurno u najboljoj namjeri – jer poričem i svaku sumnju, da bi po srijedi bio Vaš osobni interes, već kako rekoh: mladost, neupućenost i oduševljenje za ’ugroženo narodno jedinstvo’. Da ste dalje vrijeme u Subotici, nadalje da ste sa gospodom u demokratima i to baš oko ’Naroda’ poznajete i da ste njihovog mentaliteta (ili kako Slobodna Štampa kaže ’psihologije drugog kraja’) i da ste omladinsku akciju predvodili, ne ćete valjda poricati«. 

17. listopada 1940. – Hrvatski dnevnik piše da je Hrvatska privredna omladina 15. listopada u prostorijama Hrvatskog doma u Subotici održala veliku zabavu i zajedničku večeru. Zabavi su prisustvovali mnogi ugledni Hrvati iz raznih staleža na čelu sa senatorom Josipom Vukovićem Đidom.

18. listopada 1913. – Neven pod naslovom »Kako voli Bíró Karoly Bunjevce?« uspoređuje uprave trojice subotičkih gradonačelnika Ivana Mukića, Laze Mamužića i Karolya Bíróa. Pod prvom dvojicom »svaka se varoška objava, koja je bila narodu naminjena«, izdavala i na hrvatskom. Također su školski natječaji zahtijevali od kandidata znanje hrvatskog jezika »tamo di su naša dica u većini«. »Sada je sve to zemlja progutala«, zaključuje člankopisac.

19. listopada 1871. – Bunjevačke i šokačke novine osvrću se na prosvjetni rad Čonopljanke Katice Fehér među mjesnim Hrvaticama. »Eh kad se već počimaju i naše ženske zauzimati za duševni napridak naših zapuštenih, ali zato duhom dosta snažnih Bunjevaca, onda nije moguće da Bunjevci u svojoj zapuštenosti na vike ostanu«, zaključuje člankopisac.

20. listopada 1923. – Subotičke novine donose portret Andrije Pletikosića, gradonačelnika Subotice. Pišu da je »proti svake pravde, iz političke manjine, uz gađenje cijeloga građanstva grada Subotice na silu metnut za načelnika«. Zatim navode da je »materijalno i moralno upropastio Suboticu, najbogatiji grad u Jugoslaviji, narezao mu 550% prireza, a sebi kupio 500 jutara zemlje«. Dodaju da je »izbacio iz gradske uprave 10 Bunjevaca činovnika«. Riječ je o onim mladićima, koji su izvjesili hrvatsku zastavu 10. studenoga 1918. 

21. listopada 1921. – Neven piše da je po nalogu Kristofora Svirčevića, inspektora građanskih škola u Subotici, Kata Taupert Sudarević, upraviteljica subotičkih državnih škola, preuzela upravu rimokatoličke građanske škole, koju su do tada vodile milosrdne sestre opatice u svojim zgradama.