Širom Vojvodine

Večer ikavice i obilježavanje 70. obljetnice kolonizacije Hrvata u Vojvodinu koji su održani nedavno u Stanišiću bili su prigoda za uspostavu suradnje između HKD-a Vladimir Nazor iz Stanišića i grada Sinja. Ovo je zapravo samo ozvaničenje veza koje inače postoje, jer je sinjski kraj područje iz koga je najviše koloniziranih Hrvata u Stanišić. Mnogi od njih vratili su se u stari kraj, ali su veze sa stanišićkim Hrvatima održali kroz obiteljske kontakte. O tim obiteljskim vezama, ali i budućoj suradnji razgovarali smo s urednikom Sinjskih novina i programskim voditeljem  Kulturno-umjetničkog središta grada Sinja Vitomirom Perićem.

 

 

Sinj i Stanišić prije svega vežu obiteljske veze. Kakve veze s ovom bačkim selom vezuju i Vas?

 

Moja obitelj je kolonizirana 1946. godine u Stanišić i u Stanišiću su mi pokopani i djed i baka. Dio obitelji se vratio u Dalmaciju ili otišao u Zagreb ranih poslijeratnih godina. U Stanišiću mi je ostao stric i njegova obitelj. Obiteljske veze su se održale i poslije odlaska dijela obitelji iz Stanišića. Svakog ljeta dolazili smo u Stanišić, a i naši rođaci iz Stanišića posjećivali su nas. Posljednji put u Stanišiću sam bio 1985. godine, na svadbi  rođaka. Zbog ratnih i poratnih zbivanja, evo od tog posljednjeg dolaska prošlo je 30 godina. Mogu Vam reći da mi je srce zaigralo kada sam, poslije toliko godina, ponovno vidio ploču s natpisom Stanišić.

 

Ovdje ste došli kao kulturni djelatnik, ali prije svega ste  novinar. Znači li to da će čitatelji u Sinju imati prigodu pročitati neku reportažu o Stanišiću?

 

Naravno. Iskoristio sam ovo vrijeme za razgovor s ljudima i fotografiranje, a tekst će biti objavljen na našem internetskom portalu www.ferata.hr, pa će ga moći čitati cili svit. Ono što me je interesiralo jeste kako u ovo vrijeme tranzicije žive mali, obični ljudi. Najviše su me interesirale one, ajde da kažem banalne stvari, »kako preživljavate, koliko je u vas hrana, koliko staje gorivo, kolike su režije«... To su ta opća pitanja, ali naravno da se stiglo i do onoga što budi uspomene, sjećanja, na pitanja gdje je tko, kako je tko prošao kroz život, kako je tko prošao kroz sve ovo što nas je zadesilo.

 

Razlog dolaska predstavnika Sinja u Stanišić je uspostava kulturne suradnje. Ta suradnja zapravo je i počela prije nekoliko godina kada su slikari iz Sinja sudjelovali na likovnoj koloniji u Stanišiću. Kakvi su planovi za dalje?

 

Moglo bi se reći da je taj dolazak slikara u Stanišić i bio nekakav začetak suradnje. Pokojni Lovre Plavač, uspostavio je kontakte s također pokojnim Ivanom Gundićem Ćisom, akademskim slikarom i pedagogom iz Stanišića. I prije nekoliko godina bio je sudionikom kolonije koju hrvatska udruga u Stanišiću održava baš u čast Ivana Gundića. Iz Stanišća se vratio pun lijepih dojmova, ne samo zbog prijema domaćina već i zbog činjenice da je ovdje sreo, kako je rekao, naš svijet koji još uvijek gaji naš duh. Obzirom da sam već rekao da me za Stanišić vezuju obiteljske veze, a zahvaljujući svemoćnom internetu uspostavio sam kontakt s udrugom Vladimir Nazor i Ivanom Karanom. Rezultat tog našeg internetskog dopisivanja je zajednička vizija buduće suradnje. Kao da smo zidali kuću, nešto predloži on, ja se nadovežem i mislim da smo na dobrom putu da to bude jedna trajna suradnja.

 

Može li se već reći nešto konkretno?

 

Moram se zahvaliti našoj gradskoj upravi, gradonačelnici Kristini Križanac, jer su nam omogućili ovaj dolazak u Stanišiću. Za narednu godinu mi očekujemo na Sinjskoj alki goste iz Stanišića HKD Vladimir Nazor i NIU Hrvatsaka riječ iz Subotice. Mislim da bi za početak to bila dobra priča. Osobno mislim da je uspostava veza i suradnja vrlo važna. Treba da se poštuje i njeguje ta tradicija, naravno na jedan suvremen način kako bi se približila i mlađim generacijama. To je upravo ono što mi radimo u Kulturno-umjetničkom središtu. Korijeni su nam svima važni. Identitet nam je svima važan, jer kada čovjek izgubi identitet ne zna ni što je, ni tko je, ni kamo ide. A ovo ovdje je ipak naš svit koji je stjecajem okolnosti otišao iz svoga kraja, ali veze se moraju uspostavljati, jer u pitanju su obitelji, a obitelj je temelj svega. Naravno, političari su ti koji odlučuju, oni su ti koji mogu i pomoći i odmoći. S naše strane uvijek pomoć i potpora, a tako bi trebalo biti i s druge strane.

 

 Z. Vasiljević