1. listopada 1901. – Neven piše da je Đuro Stantić pobijedio u Pragu 1. rujna u natjecanju u pješačenju. Prešao je 24 km za dva sata i 24 minute te je okićen zlatnom kolajnom. U Berlinu je također pobijedio u istoj disciplini svoje protivnike Engleze, Nizozemce, Pruse i Ruse. »Do polak puta uzastopce hodahu junaci, ali posle petsatnoga hoda počeše Gjurini drugovi sustajati, a naš Gjuro srićno i slavno dodje do mete (finiša) učiniv put od 75 kil. duljine za 8 sati i 42 minuta«, piše Neven.
2. listopada 1926. – Hrvatske novine pišu da u zadužbini Marije Vojnić Tošinice nema nijedne pitomice tri godine otkako je ovaj zavod za zbrinjavanje katoličkih djevojaka bez roditelja iz Subotice i okolice otvoren i više od pola godine od kako su postavljeni i nastavnici i upravnik. Kada je Tošinica povjerila izvršenje svoje oporuke senatu grada Subotice, ovaj je 95% bio sastavljen od katolika. Poslije rata, općinari nisu birani nego imenovani. Posljedično, »u 60% nisu katolici, ili nisu katoličkog osjećaja«. List poziva velikog župana Dragoslava Đorđevića, koji se predstavlja kao »prijatelj Bunjevaca«, »neka nam ne iskazuje nikakove ljubavi ni volenja, neka nam samo učini za pravo: neka dade nama što je naše«.
3. listopada 1940. – Hrvatski dnevnik piše da Hrvatska kulturna zajednica u Subotici drži 6. listopada u Gradskom kazalištu komemoraciju za prerano preminulog svećenika, pjesnika i filozofa Aleksu Kokića. Piše da je pokojnik bio »najjači čovjek na kulturno-prosvjetnom polju mlađe bunjevačko-hrvatske generacije u Subotici«. U programu komemoracije sudjeluju pjevačice, solistice HPD-a Neven (Marija i Ana Skenderović). Prije komemoracije, u crkvi Subotičke matice bit će služena sv. misa. Čist prihod od ulaznica namijenjen je siromašnim đacima srednjih škola u Subotici i to bunjevačkim Hrvatima.
4. listopada 1913. – Neven donosi uvodnik Paje Kujundžića, župnika sv. Jurja, gdje ovaj obrazlaže zašto se kandidira za općinara u II. kotaru u Subotici. Ukazuje na nepravednu upravu i loše gazdovanje gradonačelnika Karolya Bíróa. »Na toliko je okružena današnja zemaljska vlada nedostojnim dilima i namirama prvaka svojih, da nas je stid i sramota da taki ljudi vladaju s nama«, piše, među ostalim, Kujundžić.
5. listopada 1917. – Zagrebačke Novine pišu da im je jedan časnik pisao: »Ja živim 17 godina u Madžarskoj i dolazio sam često u dodir s Bunjevcima i Šokcima. Kad sam upitao bilo muško ili žensko, koje je narodnosti, odgovoriše mi uvijek: ’Ja sam Hrvat ili Hrvatica’«.
6. listopada 1940. – Hrvatski dnevnik piše da se subotički općinski komesar Ladislav Lipozenčić nalazi već šest mjeseci u ostavci. Međutim, otišao je u Beograd radi odobrenja proračuna za 1940.-1941. Lipozenčić zbog ostavke nije donio ranije proračun nego je govorio: »Neka ga donesu Mačekovcu, kad dođu na vlast«.
7. listopada 1934. – Subotičke novine pišu da je 22. rujna održana posljednja izvanredna sjednica proširenog senata slobodnog kraljevskog grada Subotice. Narodni zastupnik Mirko Ivković Ivandekić je naglasio da Subotica gubitkom naslova »sl. kr. grad« ništa nije izgubila. Na sjednici je odlučeno da se ministarstvu poljoprivrede uloži prosvjed protiv oduzimanja gradskog posjeda u agrarne svrhe. Prosvjed je obrazložen time da Subotica »ima mnogo ustanova koje mora izdržavati, ima mnoge i teške dužnosti, pa se prema tome njen posjed ne smije izravnati sa posjedom običnoga sela«.
