»Još i svjetlo radi«, veselo, na ulazu u prostranu sobu s klupama i oltarom, uključujući sijalicu, kaže sedamdesetdevetogodišnji József Kalápos, predani kantor u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Zmajevu, koji je rado pristao stupiti u kontakt s čuvarima katoličkog molitvenog doma u Kulpinu i zamoliti ih da ga prikažu javnosti. Suha svetnjača iza nadvratka s lijeve strane konga, koji je dio ogromne »švapske« kuće, klupe prekrivene prašinom, molitvenici bez korica, ambon, na kojem još uvijek stoji misal, te oltar svjedoče da u Kulpinu još ima katolika. Tu je i sakristija, s klecalom za ispovijed i praznim ormarom za liturgijsko ruho. Na drvenom oltaru je još uvijek oltarnik, križ, svijeće i stalak za misal. Pod je daščani, a zidove krasi jedan od popularnih ruralnih molerskih dezena. Prije dvije godine ili kolokvijalno »prije korone«, ovdje se slavila posljednja sveta misa. 

Čuva je evangeličko-grkokatolička obitelj

Kulpin je selo većinski nastanjeno Slovacima, s manje brojnim srpskim življem, a nalazi se u Općini Bački Petrovac. Po posljednjem je popisu imalo 2.755 stanovnika. Na tom popisu se katolicima izjasnilo 42, a Hrvatima 21 osoba, što ih svrstava na peto mjesto po brojnosti izjašnjenih naroda u ovom selu. Po mišljenjima pojedinih Kulpinčana, sadašnji broj stanovnika sela je manji od 2.000, a Hrvata je oko 1 %.
Milka Lomen, vlasnica kuće u Kanalskoj br. 8 u Kulpinu, grkokatolkinja je, Rusinka, dok je njezin muž evangelik. Ova obitelj ima ugovor o smještaju i čuvanju bogoslužnog prostora (rijetko kada bismo rekli »kapele«). Zajednica je vrlo mala i kao takvoj joj (još) nije pošlo za rukom okupljati se na bogoslužja nakon protekle dvije teške godine.
»Zajednicu u Kulpinu čine dvije-tri osobe koje pohađaju svetu misu. Misa se služila svakog prvog u mjesecu, prije nego li je služenje ukinuto. Za Božić prošle godine na misi su bile tri bakice rimokatolkinje i, uz njih, cijela obitelj Lomen«, kazao je za naš list o. Igor Vovk prije dvije godine. 
On je 2019./20. godine administrirao katoličkom filijalom u Kulpinu i misio ondje jednom mjesečno, začinjući i karitativni rad. Od tada se za nju skrbi preč. Tibor Zsúnyi, srbobranski i zmajevski župnik i dekan Kulskog dekanata, budući da je Kulpin filijala župe u Zmajevu. 
»U toj sam se crkvici krstio i vjenčao, vrlo dobro pamtim mise i okupljanja«, kaže Milan Gržan, podrijetlom Hrvat, čija se obitelj iz Gornjeg Nikšića (okolica Plitvičkih jezera) početkom 1950-ih godina doselila u Kulpin, gdje se Milan rodio 1955. godine. 
Oženio se Zuzanom i imaju troje djece, krštene u molitvenom domu Presvetog Trojstva, kojeg se vrlo dobro sjeća i gdje je redovito odlazio na mise. Cijeni multietičnost Kulpina, no ipak se sjeća i pojedinih negativnih iskustava iz 1990-ih godina, za koja ne želi da se ponove, pa je pomalo suzdržan kada je u pitanju intenziviranje vjerskoga života katolika. 

Sjećanje na svećenike

Crkvena povijest govori o Kulpinu kao filijali katoličke župe u Zmajevu, i to najbrojnijoj. Najstariji popis katolika u filijali Kulpin je naveden u Povijesnom shematizmu Kalačko-bačke nadbiskupije (1825. godine 35 vjernika). U shematizmu iz 1939. se ne spominje, a 1942. godine se navodi da je filijala imala 105 katolika s mađarskim liturgijskim jezikom, dok se u posljednjem, iz 2009., navodi broj od 20 katolika i liturgijski jezik hrvatski. Čini se da je blagoslov molitvenog doma bio izvršen u periodu nakon uspostave Subotičke biskupije, slično kao i kod nekih obližnjih katoličkih bogoslužnih mjesta. Neki se žitelji još uvijek sjećaju svojih župnika i ostalih svećenika koji su tamo dolazili u protekla četiri desetljeća: preč. Györgya Juhásza (dolazio iz Novog Sada), Antuna Kopilovića i Károlya Szabadia, te o. Igora. Napose se sjećaju fra Tadeja Vojnovića, poznatog novosadskog franjevca i bibličara (1939. – 2008.), koji je i ovdje misionario, prožimajući vjerničku zajednicu franjevačkim duhom. 
Da nas župnik Tibor nije uputio na točno mjesto gdje se nalazi molitveni dom Presvetoga Trojstva, ne bismo ga lako našli. Kuća čiji je dio s vanjske strane prilično oronula, natpisa da je ovo katoličko bogoslužno mjesto nema, internet za pronalaženje ovdje nije od pomoći... Stječe se dojam da je, u poznatom okružju naglašene estetike kojom odišu mjesta s većinski slovačkim življem, molitvena kuća Presvetog Trojstva, iako (sa)čuvana, prepuštena vremenu koje s njom jednostavno ne računa.
M. Tucakov