Već smo govorili o tome da su, zahvaljuljući politici kolonizacije »novo otkrivenih« kontinenata (Amerike, Australije), Europa i Engleska izrasle u vodeću silu »poznatog svijeta«. Najveći kolonizatori su bili svakako Englezi (u jednom trenutku su posjedovali 25% kopnenih površina Zemlje); poslije njih Španjolci pa redom Francuzi, Portugalci, Nizozemci, Belgijanci i, naravno, Talijani. Uvoz jeftinih sirovina i radne snage uvećali su bogatstvo Europe. Ovo bogatstvo su uspješno upropastili s dva svjetska rata iz kojih su kao najveći pobjednici izrasli u vodeće sile SAD i SSSR, koji su tada već cijelu zemaljsku kuglu podijelili u interesne sfere. Organizacija Ujedinjenenih naroda (UN) i njeno Vijeće sigurnosti sa stalnim članovima, kao i pojedine organizacije UN poput FAO (međunarodna organizacija za hranu i agrikulturu) po planu, trebali su osigurati »svjetski mir i prosperitet«. Stvarnost je drugačija! Od zaključenja mira poslije drugog Velikog rata, skoro da nije protekao i jedan jedini dan, da negdje nije bilo manjih ili većih ratnih sukoba. Samo u Europi bila su i još su dva veća – rat u Jugoslaviji i današnji rat u Ukrajini. Ipak moramo konstatirati da se ratom opustošena i razrušena Europa ponovo »digla«, ujedinjena u EU došla je u situaciju da ugrozi interese vodeće i jedine svjetske sile SAD. Tako se  četrdesetom predsjedniku SAD Ronaldu Reaganu (bivšem glumcu) pripisuju riječi: »učinimo da Amerika ponovo bude najveća«. U tu svrhu i vojno je intervenirao ako su on i savjetnici procijenili da su ugroženi američki interesi (bombardiranje Nikaragve, okupacija Granade) vojno je pomagao talibane u borbi protiv Rusa u Afganistanu, od Gorbačova je tražio rušenje Berlinskog zida. Smatraju ga pobjednikom u »hladnom ratu« s bivšim SSSR-om i utemeljiteljem nove jedine svjetske sile – SAD-a.

»Arapsko proljeće«

Barack Obama (44. predsjednik) je donio program »direktne intervencije« u zemljama  koje su težile ujedinjenju s EU i predvidjele su uvođenje eura kao međunarodnog platežnog sredstva umjesto američkog dolara. Naime, krajem 2010. Obama je donio predsjednički memorandum »Političke reforme na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi«. Nakon ovog memoranduma oko četiri mjeseca poslije, u prosincu iste godine, u pretežno arapskim zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka je izbilo niz masovnih i u bližoj povijesti nezabilježenih prosvjednih akcija koje su započele u Tunisu. Ovi prosvjedi u arapskom svijetu nazivaju se i »arapsko proljeće«. Mnogi prozapadni mediji (prije svega američki) skloni su ovo protumačiti kao »revolucionarni val«. Finalni rezultat ovih prosvjeda-revolucija postaje dugogodišnja politička nestabilnost u »revolucionarnim državama« i sve veći val »izbjeglica-migranata« koji preplavljulju Europu i čine je politički nestabilnom, jer sa sobom donose i dosad neviđeni politički terorizam, čiji su začetnici talibani, koji su pak »ustrojeni« uz pomoć SAD. U nekim ovim arapskim zemljama dokazano je direktno učešće CIA-e ili nekih nevladinih »fondacija za demokraciju« koje je direktno financirala Vlada SAD-a. Revolucionalni val se zaustavio u Siriji, čije rukovodstvo je otvoreno podržala Rusija, a i Turska (članica NATO-a) je umiješana zbog značajne kurdske manjine koja živi u Siriji ali i u Turskoj. U Turskoj je većina Kurda proglašena teroristima, jer traže svoju autonomiju. Možemo reći da je u Siriji prikriveni sukob između SAD-a (NATO-a) i Rusije. Ove godine je otvoren i drugi front u ovom sukobu u Ukrajini. Glavni akter je ponovo jedan bivši glumac, koji traži da se Ukrajina učlani u NATO, srećom zasad u ovome ne uspijeva, prije svega zbog odbijanja SAD-a.

Fantom »Sjedinjenih država Europe«

Izbjeglički val koji se intenzivirao 2015. (generiran od SAD-a), doveo je do prve podjele unutar EU, ali izgleda to nije bilo dovoljno jer je netko ubacio ideju »Sjedinjenih Država Europe« (SDE) nešto slično kao SAD, ali ovdje po zamislima tvorca te ideje i tisućugodišnje države praktično gube svoju samostalnost i podređuju se nekakvoj »centralnoj upravi«. Neka vrsta »parlamentarnog carstva« bez cara. Jedan od povoda za »brexit« bio je i to što se Britancima  nije svidjelo previše uplitanja EU birokracije u njihove unutarpolitičke i privredne tokove. Nažalost, rukovodstvo EU također se »upecalo« na vješto pripremljeni mamac SAD-a, pa umjesto udruživanja danas preko sankcija »indirektno« i EU ratuje uz Ukrajinu, praktično »siječe granu na kojoj sjedi« prije svega zbog poskupljenja energenata koje već izaziva smanjenje proizvodnje i teškoće stanovnicima prije zime. Ameri trljalju ruke, jer su sada oni uspješno »kolonizirali« Europu!