Somborac Blago Bašić i ove godine uputio se na hodočašće u Međugorje. Ništa to ne bi bilo neobično da sedamdesetosmogodišnji Blago na taj put nije krenuo malim tomosom starim pedesetak godina i da istim tim motociklom nije za 12 dana prešao oko 2.000 kilometara.
»Iz Sombora sam išao za Osijek, zatim Našice, Slavonska Požega, Kutina, Sisak, Petrinja, Glina, Slunj, Plitvička jezera, Gračac, Knin, Šibenik, Split, Međugorje, Neum, Dubrovnik, Risan, Nikšić, Šavnik, Žabljak, Tara, Priboj, Kokin Brod, Divčibare, Valjevo, Šabac, Ruma, Novi Sad i na kraju Sombor. Samo putovanje trajalo je ukupno 12 dana, a na motociklu, u vožnji proveo sam sedam dana. Vozio sam samo danju. U Splitu sam ostao tri dana, obišao sam i svoju rodnu kuću kod Posušja u mjestu Broćanac koja je sada prazna. Tužno je bilo vidjeti napuštenu kuću i katanac na vratima. Nigdje nisam žurio, gdje mi se dopalo pravio sam pauze, odmorio, uživao«, priča za Hrvatsku riječ nakon povratka Bašić.
To je bio 15. puta da ovaj Somborac u Međugorje ide svojim motociklom, usprkos tome što su i on i motocikl svake godine sve stariji. 
»U prosjeku vozio sam brzinom od 30 kilometara na sat. Kao i na ranijim putovanjima i na ovom nije moglo proći bez problema s motociklom. I uvijek ima dobrih ljudi spremnih pomoći. Tako je bilo i ovoga puta. Već kod Bizovca pokvario mi se motocikl, a majstori na koje sam usput naišao ne samo da su bili spremni popraviti motocikl već mi svoj rad nisu naplatili, samo dijelove, a popravili su ga tako da do povratka u Sombor tomos nije ni zakašljucao«, kaže Bašić.
Na putu do Međugorja Blago je spavao kod prijatelja koje je stekao na svojim ranijim putovanjima, a ima ih diljem Hrvatske. Kaže, jedino je prenoćište platio u Crnoj Gori, a najveći trošak putovanja bilo je gorivo.
»Kada ljudi vide odakle dolazim, čime dolazim i koliko imam godina ne mogu vjerovati, i često mi se dešavalo da ni kavu ne naplate toliko im je zanimljiva ova moja avantura. S mnogima koje sam sreo i upoznao se tijekom puta ostao sam putem društvenih mreža u kontaktu, ne samo tijekom puta već i nakon povratka u Sombor«, kaže Blago.
Iako se bliži kraju osmog desetljeća, još ne misli parkirati motocikl i odustati od svog jedinstvenog putovanja. 
»To mi je sada već u krvi i jednostavno imam potrebu svake godine otići u Međugorje, i to motociklom. Prvi razlog mog putovanja je odlazak u Međugorje, ali ja volim prirodu, volim vidjeti i doživjeti nešto novo. Mojim motociklom to sve mogu. Vozim polako, uživam u svakom kilometru, a automobilom ili nekim jačim motociklom nema tog ugođaja«, kaže Blago, koji se od svog tomosa ne odvaja ni u Somboru, pa je i na ovaj razgovor došao svojim vremešnim motociklom. 
Za 15 godina, koliko traje jedinstvena avantura Blaga Bašića, bilo je toliko događaja, susreta, pa i opasnih momenata, a Blago je sve to redovito bilježio, kao i svoje putovanje tomosom u Rim i Vatikan. Njegove bilješke pretočene su u knjigu Svi putevi vode u Rim.
Z. V.