Police u dućanima s trajnim mlijekom proteklih dana bile su više prazne negoli pune, pa je (ne)očekivano mlijeko postalo tražena roba. Ovaj poremećaj na tržištu u fokus je stavio pitanje same proizvodnje sirovog mlijeka i stanje u mliječnom govedarstvu, bez obzira što je prije nekoliko dana ministar poljoprivrede Branislav Nedimović nestašicu u dućanima pripisao povećanom izvozu mlijeka, a tvrdnje da je nestašica posljedica sve manjeg broja muznih grla nazvao je dezinformacijom.
Za nestašicu mlijeka predsjednik Aleksandar Vučić okrivio je građane i njihovu nekontroliranu kupovinu. Kao spasonosno rješenje najavio je uvoz mlijeka. 
»Mlijeka ne može biti dovoljno ako netko uđe i kupi 36 litara dugotrajnog mlijeka«, rekao je Vučić i dodao da će Imlek uvesti 3.000 tona mlijeka iz Poljske, a Laktalis oko 6.000 litara iz Češke, tijekom tri mjeseca.
Nestašice će biti riješene, ali dugogodišnji problem u mliječnom govedarstvu opet je gurnut pod tepih, jer proizvođači sirovog mlijeka kažu da je najavljeni udarac posljednji završni udarac domaćoj proizvodnji.
Nema krava, nema ni mlijeka

Trenutačni problemi na tržištu kulminacija su problema u mliječnom govedarstvu koji nisu od jučer već traju godinama, pa i desetljećima, a posljedica je drastično smanjenje broja muznih grla i proizvodnje mlijeka. Agroekonomski analitičar Milan Prostran to ilustrira konkretnim brojkama. 
»Prema Popisu poljoprivrede iz 1960. godine Srbija je imala oko dva milijuna grla goveda, a udio mliječnih grla bio je oko 70 posto, što je 1,4 milijuna muznih krava. Po popisu iz 2012. ukupno je u Srbiji bilo oko 900.000 grla goveda, a muznih krava 650.000. Već 2012. godina bila je upozoravajuća za sve one koji se bave agrarom i već tada je trebalo poduzeti ozbiljne mjere koje bi zaustavile taj pad proizvodnje u mliječnom govedarstvu. I prvi i osnovni problem u proizvodnji mlijeka je pad broja mliječnih grla stoke«, kaže Prostran i dodaje kako se nestašica mlijeka mogla i očekivati. 
Drugi problem koji navodi Prostran je ograničenje cijene mlijeka što će prerađivače natjerati na promjenu strukture proizvodnje, kako bi nadomjestili gubitak na cijeni mlijeka. To znači da će dio mlijeka umjesto na police dućana ići u sireve, jogurt i druge proizvode čije se cijene slobodno formiraju. 
»I treće, nisu osigurane dovoljne količine mlijeka u prahu koje bi se na tržište plasirale kao kratkotrajno ili dugotrajno mlijeko«, kaže Prostran naglašavajući da je ključ problema prije svega u broju muznih grla.
Uz sve to otkupne cijene su neprimjereno niske, a u otkupnu cijenu mlijeka prerađivači često uračunavaju i premiju koju plaća država iako je ta premija poticaj koji se daje iz državne kase. »Ako želimo obnoviti proizvodnju, država mora izdašnije pomagati poljoprivredu. To je zadatak za novu Vladu. Zašto premija za mlijeko ne bi bila 50 dinara? Uz 50 dinara koje daju prerađivači, naši proizvođači bili bi konkurenti farmerima iz Europske unije. Najvažnije je da proizvođači ne pokolju krave, da i dalje ostanu u toj proizvodnji. Kod nas je kritično što se 70 posto govedarske proizvodnje nalazi kod malih proizvođača i njima je najlakše zaklati nekoliko krava i ugasiti proizvodnju«, kaže Prostran.
No, usprkos svemu, mlijeka će biti na policama dućana, ali sve manje domaćeg, a sve više onog iz uvoza, jer čak i kada bi se sada krenulo u ozbiljnu obnovu mliječnog govedarstva trebalo bi između pet i deset godina da se ta proizvodnja oporavi.

Stotinu dinara za isplativu proizvodnju

Da će biti problema na tržištu i da će od proizvođača ka prerađivačima stizati sve manje količine mlijeka stočari su upozorili prije nekoliko tjedana, a već početkom rujna to se i dogodilo. 
»Ove godine ugašeno je nekoliko velikih farmi, ostataka nekadašnjih velikih društvenih farmi. Gase se, a tek će i farme sa 150, 200 ili više krava. Posljedica je to višegodišnjeg nemara i brutalne pljačke nas proizvođača od strane prerađivača. Država nije poduzela ništa da spasi primarne proizvođače i zato smo tu gdje jesmo. Po meni država je napravila grešku što je ograničila cijenu mlijeka. Zato mi sada uvozimo đubre«, kaže Josip Mačković, proizvođač iz Mirgeša i revoltirano dodaje da će posljednja dva grla sa svoje farme odvesti u beogradski Zoološki vrt kako bi Beograđani vidjeli kako su izgledale krave, jer ih kod poljoprivrednika više neće biti.
Mačković trenutačno za mlijeko dobije 58 dinara, a premiju će, kaže, dobiti jednog dana. 
»Gdje sam s tom cijenom? Nigdje. Računica je jednostavna. Ako je litra mlijeka dva kilograma kukuruza, znači da polako propadamo. Ako je litra mlijeka dva i pol kilograma kukuruza, znači da ne propadamao i da možemo servisiritu opremu i strojeve. Ako je litra mlijeka tri kilograma kukuruza, znači da možemo malo i razvijati našu proizvodnju, obnavljati strojeve, opremu i uz neke poticaje razmišljati o proširenju. Cijena kukuruza trenutačno je 36 dinara i cijena mlijeka za nas proizvođače bi trebala biti 108 dinara. Ja kao proizvođač sada za litru punomasnog kvalitetnog mlijeka dobijem manje od 60 dinara, a u trgovinama litru s 2,8 oni prodaju za 130 dinara«, kaže Mačković.
Kaže, za 40 godina, koliko se bavi ovim poslom, nikada se nije dogodilo da mljekare od proizvođača posuđuju novac, ali su zato proizvođači prisiljeni od mljekara tražiti avansnu isplatu. 
»Bez problema nam daju avans, ali da povećaju cijenu mlijeka za dinar ili dva, e to ne može«, kaže Mačković. 
On položaj poljoprivrednika koji se bave mliječnim govedarstvom vidi između čekića i nakovnja. 
»S jedne strane mi imamo obvezu kupovine repromaterijala i nema pogodbe oko cijene, a onda cijenu našeg proizvoda ne određujemo mi već drugi. Samo kažu to toliko košta. I mi to trpimo«, kaže Mačković.
Ipak, ovaj farmer očekuje neko povećanje otkupne cijene mlijeka, jer je nestašica i u Europi, što će utjecati i na naše tržište. 
Z. V.