Duhovno i materijalno uvijek su promatrani kao dvije oprečne stvarnosti. A i Crkva je često smatrana zajednicom siromašnih, jer bogati ne žele naći vremena za duhovno, a i to je u suprotnosti s njihovim životnim prioritetima. Iako se često činilo da je tako, to ipak nije istina, jer bogatstvo samo po sebi nema veze s duhovnošću i posvećenošću Bogu i vjeri. Povijest Crkve pokazuje da su i bogati često bili pobožni, činili mnogo toga na dobrobit Božjega naroda. Stvar je u tome kako čovjek usmjeri svoj život, kako posloži prioritete i na koji način doživljava ovozemaljski život i materijalno blagostanje.
Nepošteni bogataši
Stari zavjet često proziva i opominje bogataša, no ne zbog toga što posjeduje nego zbog toga kako se ponaša jer ima taj posjed. Prorok Amos u prvom čitanju dvadeset i pete nedjelje kroz godinu izriče opomenu zbog bogataševa odnosa prema siromahu i zbog načina na koji je uvećavao bogatstvo (usp. Am 8,4-7). Problem koji Amos ističe je to što bogataš vara siromaha i na taj način pogoršava njegovo siromaštvo. Bog je uvijek osjetljiv na siromašne i oni su mu posebno važni, uvijek je na njihovoj strani, uzima ih u zaštitu. Zato se posebno gnjevi na one koji povećavaju siromahovu neimaštinu, osobito ako im mogu pomoći, a to ne čine.
Bog je sama pravednost, te i od čovjeka zahtijeva da bude pravedan. No, Amos govori o planovima bogatih da prijevarama umnože svoje imanje. Bog prijevaru ne tolerira, osobito što je plan bogatog da prevari siromašnog. Bogataš tako čini dvostruki grijeh: vara i to onog koji nema, te pogoršava njegovu situaciju. No, zaboravlja da Bog sve vidi i da će svatko odgovarati za svoja nedjela. Zato Amos opominje: »Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: ‘Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega’«. Dakle, poruka proroka Amosa je da nije problem u količini posjedovanja nego u odnosu prema bližnjemu.
I Isus u Lukinu evanđelju opominje: »I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore« (Lk 16,9). Dakle, Bog nije protiv bogatih, niti osuđuje njihovo posjedovanje, nego upozorava na njihove odnose prema bližnjima, koji se često poremete upravo iz želje da se stekne što veća materijalna dobit. Ono što će doći na naplatu u vječnosti nije količina stečenog nego odnos prema bližnjemu, osobito prema siromahu.
Ljubav je važna
Božji stav prema bogatstvu i bogatima treba gledati kroz dvostruku zapovijed ljubavi. Ljubiti Boga i bližnjega je ono što nam je Isus ostavio kao smjernicu za život. Ako nas stjecanje materijalne dobiti na bilo koji način u tome priječi, znači da smo na lošem putu. Ne moramo nužno biti siromašni da bismo Bogu omiljeli, jer i onaj koji nema može biti varalica bez ljubavi. Ono što je Bogu važno je koliko smo u ljubavi bogati. Ako nosimo ljubav u srcu, nećemo varati, nećemo pohlepno uzimati ne mareći za druge, nego ćemo onim što imamo pomoći svoga bližnjega koji je u potrebi. Djela apostolska svjedoče da su tako radili prvi kršćani, a tako možemo i mi danas: ono što imamo upotrijebiti na korist svoga brata i Božjeg naroda, vođeni ljubavlju na koju nas Krist poziva jer ljubav se ogleda u djelima koja činimo. Stoga, tko ima ljubavi, bogat je pred Bogom, a materijalno posjedovanje ne smije biti samo sebi svrha nego uvijek stavljeno u službu ljubavi.
