Čovjek je kruna Božjega stvaranja svijeta, najsavršenije Božje stvorenje. Bog ga je stvorio na svoju sliku i dao mu slobodu. No, čovjek se slobodom nije znao koristiti, pa je već na početku pao u grijeh. Grijeh je tako ušao u svijet, a čovjek je postao slab i grijehu sklon. No, Bog čovjeka nije zbog toga odbacio, i dalje ga voli jer je njegovo dijete, te mu na različite načine želi pomoći da se grijeha oslobodi, poštujući i dalje njegovu slobodu.

Bog nam pruža prilike

Grijeh čovjeka udaljava od Boga i ugrožava njegov put u vječnost, a Bog ne želi propast ni jednoga čovjeka, koliko god grešan bio. Zato je Isus ustanovio sakramente za oproštenje grijeha, kako bi nam, poslije svakoga pada, pružio mogućost izmirenja s Bogom i povratak na put u život vječni. Ipak, ostaje na nama da sami prihvatimo Božju ponudu spasenja, da budemo iskreni prema samima sebi i priznamo svoju grješnost, te se odlučimo mijenjati uz pomoć koju nam Bog pruža. Koliko god nas voli, a voli nas neizmjerno, toliko da je žrtvovao svoga Jedinorođenca za naše spasenje, on nas nikada neće prisiliti na obraćenje i odbacivanje grijeha nego će uvijek poštivati našu slobodu i strpljivo čekati naše obraćenje. Pružat će nam prilike, nuditi šanse, ali ćemo ih sami morati prepoznati i prihvatiti. Prihvaćanje prilike za obraćenje podrazumijeva spoznavanje vlastite grješnosti, kajanje i želju za promjenom. Ta želja nije tek pasivna misao nego aktivan rad na svojem mijenjanju. Kada se to sve dogodi, Bog se po grešniku proslavlja, kao što pokazuju brojni biblijski primjeri, među kojima je najistaknutiji sv. Pavao.

Ljubav i milosrđe

Pavao u poslanici Timoteju svjedoči da Bog nema predrasude prema bivšim grešnicima nego obraćenika tretira kao i sve ostale pravednike: »Zahvalan sam onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik« (1Tim 1,12-13). Znamo kakav je Pavao bio prije obraćenja, najrevniji progonitelj kršćana. No, prihvaća Božji poziv na obraćenje, te se Bog po njemu proslavlja. On postaje najrevniji širitelj Božje riječi.
Sveto pismo obiluje primjerima u kojima Bog iskazuje milosrđe grešnicima i prima ih natrag u svoj zagrljaj. Isus je smatran prijateljem grešnika među farizejima, jer je praštao grijehe i grešnicima iskazivao Božje milosrđe i ljubav. I u Starom zavjetu Bog je milosrdan prema grešnicima. Sam izraelski narod, kojega je na čudesan način izveo iz Egipta, još dok je išao pustinjom prema Obećanoj zemlji, mrmlja na Boga i bunio se protiv njega. A kada je Bog pozvao Mojsija na vrh Sinaja da sklopi savez sa svojim narodom, oni, jer Mojsija nije dugo bilo, prave zlatno tele i klanjaju mu se. Bog se na to razgnjevio, ali Mojsije ga moli da oprosti i on, naravno, oprašta (usp. Izl 32, 7-11.13-14). Njemu nije u cilju kažnjavati i uništavati, u cilju mu je spasenje svakog pojedinca, jer ljubav ne može željeti propast.
Božji odnos prema čovjeku je do danas isti. Neizmjerno nas ljubi i želi nas bliže k sebi. No, čovjek loše podnosi kritike i ne želi priznati da mu treba promjena. Ipak, nismo pravedni koliko mislimo da jesmo i potrebno nam je obraćenje. Budimo iskreni prema sebi i Bogu, te prihvatimo njegov poziv na promjenu, prihvatimo njegovu spasenjsku ponudu kojom nas on želi odvesti u svoje kraljevstvo.