Posljednji vikend u mjesecu kolovozu rezerviran je za Bunarićko proštenje, te su tako i ove godine Gospi od suza pohitali mnogi vjernici napose subotičkih, a potom i brojnih župa Subotičke biskupije koja je 26. kolovoza ostala bez svog pastira. Naime, kroz ova dva dana proštenja, koje je 
ranijih godina bilo radosno okupljanje vjernika, osjetila se tuga i nevjerica. Molitve, zagovori i misna slavlja bila su za preminulog biskupa mons. Slavka Večerina, a napose jer se znalo da je on sam trebao biti na svetištu. To je i rektor Biskupijskog svetišta preč. Željko Šipek u uvodnom pozdravu istaknuo: 
»Danas vas je s ovoga mjesta trebao pozdraviti naš biskup Slavko, koji više nije s nama«, te je rekao gostu: »Potrebna nam je vaša pastirska podrška, kao najbližeg susjeda, skrb, poticaj, ohrabrenje za budućnost, kako bismo po zagovoru Gospe od suza mogli nastaviti dalje«, kazao je biskupu koadjutoru Srijemske biskupije mons. Fabijanu Svalini. 

Majka svih nas 

U svečanoj procesiji od kapelice do oltara ovogodišnji bandaš Dominik Skenderovič i bandašica Katarina Piuković uz pomoć mladih u nošnji donijeli su lik Gospe od suza. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa svećenicima Subotičke biskupije, te su mu na početku slavlja bandaš i bandašica predali na dar njegov biskupski grb izrađen u tehnici slame. 
U prigodnoj homiliji i biskup Svalina se spomenuo brata u biskupstvu i pozvao vjernike da mole za svoga pastira kojega je Gospodin u teškoj bolesti pohodio i u konačnici pozvao k sebi. Potaknuo je okupljene na razmišljanje o Nebeskoj Majci, kako je naglasio, Majci sviju nas. 
»Zaštiti nas, Majko, u ovim našim nevoljama i jadima iz kojih se ne znamo izvući. Pomozi nam ići putevima istinske obnove i vlastitoga napretka. Majka si života. Majka svakoga čovjeka koji se bori za život. Majka čitavoga ljudskoga roda, otkupljenog Kristovom krvlju. Majka savršene ljubavi, nade i mira! I nadalje se pokazuj Majkom za sve, jer si potrebna ovom svijetu. Nove prilike u svijetu i u Crkvi nesigurne su i nestalne. Postoje tolike opasnosti da umjesto mira osjetimo strah i nemir, koji nam prijeti užasima rata u krilu kršćanske Europe, napose u Ukrajini i u drugim krajevima svijeta u kojima toliki ljudi pate zbog strahote rata i iskustva smrti. O, Majko nade, putuj zajedno s nama. Putuj s čovjekom ovoga vremena u kome živimo, s čovjekom svake rase i kulture, dobi i položaja. Putuj s narodima prema solidarnosti. Putuj s narodima u ljubav. Putuj s našim mladima, tim nositeljima budućih dana mira, koje tako željno iščekujemo. Majkom se pokaži i siromahu koji umire od gladi, bolesti, koji trpi nepravdu i nasilje, koji ne nalazi posao, dom i utočišta. Pomozi nam, Majko, da branimo život, odraz božanske ljubavi, uvijek, od njegova početka do prirodnog zalaska«, rekao je među ostalim biskup Svalina.
Svečanosti slavlja doprinijeli su združeni zborovi okolnih subotičkih župa pod ravnanjem orguljaša župe Marija Majka Crkva Marija Bonića. Nakon misnog slavlja biskup, svećenici, kao i brojni vjernici iskazali su štovanje Gospi od suza dubokim naklonom. 

Bunarićka noć

Samom proštenju prethodila je trodnevnica koja je završena u subotu, 27. kolovoza, pokorničkim bogoslužjem i procesijom sa svijećama, koja bunarićku noć čini »čudesnom«. Veliki broj vjernika sudjelovao je u ovoj procesiji, a valja istaknuti kako je bilo puno i djece i mladih. Nakon procesije svetu misu, kao i ranijih godina, predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić uz koncelebraciju braće svećenika. Kao i uvijek, katedralni župnik je imao nadahnutu propovijed u kojoj je među ostalim rekao: 
»Evo nas kraj bunarićke vode, evo nas oko Gospe od suza. Mnogi su se od nas kroz svetu ispovijed okupali od svojih grijeha. Voda nas bunarićka zove i na tjelesnu i na duhovnu čistoću. I lijepi ophod sa svijećama nas zove da u svojoj duši upalimo Isusovo svjetlo. I to je radost Bunarića«, rekao je propovjednik i nastavio: »Puni smo tuge, a ne damo suzama na oko. Suze tuge su znak duboke ljubavi, koju nam Bog daruje. Kako je sažgana naša zemlja. Vidimo veliku zabrinutost i tugu naših ljudi nizine. Sve poskupljuje. Ljubav je jedina kadra dati smisao patnji i suzama. Ljubav je jedina sposobna izmiriti nas s Bogom i bližnjima. To možemo doživjeti upravo ovdje, kod Majke Marije! Molimo je da nam bude utjeha u ovim teškim vremenima«.

Molite za biskupa i Biskupiju

Prvi put na Bunarićkom proštenju bio je biskup Svalina koji je za naš tjednik rekao kako mu je ovo bilo prekrasno iskustvo. 
»Dojmovi su impresivni. Prekrasno iskustvo vjernika i hodočasnika, te ovom prilikom i bolno, ali iskustvo snage vjere koja nas uzdiže na put da nastavimo dalje hodati i svoj pogled usmjeriti prema Njoj, koja nas uvijek usmjerava prema svome Sinu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Sudjelovao sam i na pokorničkom bogoslužju i na procesiji gdje me dojmio veliki broj sudionika i pobožnog vjerničkog puka, koji želi slaviti Gospu i Njoj zahvaljivati za sve one darove i milosti, utjehu koju nam kao vjernicima pruža. Ona nam je inspiracija i utjeha«, rekao je mons. Svalina i dodao: »U ovom trenutnku izražavam svoju vjerničku, kršćansku, pa i biskupsku blizinu za vjerničkim narodom, svećenicima, redovnicima i redovnicama Subotičke biskupije u trenucima kada su ostali bez svog pastira. Također, sve pozivam da mole za biskupa, za njegovu dušu, za Božje milosrđe i da ga Gospodin primi u svoj zagrljaj. U dubini srca i duše uvjeren sam da nas on prati iz Nebeske, proslavljene Crkve i da nas na neki način blagoslivlja. Bilo je to plodonosno iskustvo zajedništva s njima«.
Valja se podsjetiti kako je prema predaji na Bunariću slijepa žena, umivši se na izvoru, progledala. Na istome mjestu 1893. godine podignut je križ, a tri godine kasnije i kapelica. Proštenje se u čast Gospi od suza slavi od 1968. godine kada je donesena kopija Gospe od Siracuse, a i danas se vjernici okupljaju oko izvora, gdje se umivaju, peru ruke i noge vjerujući kako će Gospa ublažiti sve boli. Jasno je da ovdje nije voda čudotvorna nego je vjera bitna. 
Iako je proštenje i središnje događanje na Bunariću završeno, lik Majke Božje je trajno u svetištu i ono je otvoreno tijekom cijele godine, a hodočasnička godina se završava u listopadu, odnosno na blagdana Kraljice svete Krunice.
Ž. V.