Otkrivanje zanimljivih kutaka Hrvatske, a i bilo koje druge zemlje, najbolje je činiti iz prve ruke, uživo, a ne samo gledajući fotografije u novinama ili preko interneta. Ovo sam ljeto na godišnjem odmoru imao priliku učiniti upravo to. Moja supruga i ja smo bili na vjerojatno najboljem ljetovanju do sada, upoznali smo mnogo zanimljivih ljudi iz raznih zemalja, pričali o svakojakim temama iz života i okruženja, ali ipak jedno sasvim slučajno poznanstvo donijelo nam je nezaboravno putovanje i doživljaj za sva osjetila.
Šetnja Koprom
Imali smo priliku upoznati Marka i Evu iz Kopra (Slovenija) na jednoj divnoj plaži pored Rovinja, i to u trenutku odlaska s iste. Nekako, riječ po riječ, odmah smo se sprijateljili, na brzinu razmijenili kontakte na Facebooku kako bismo im mogli otići u posjet. Sljedećeg su ponedjeljka meteorolozi najavili kišovito vrijeme te smo odlučili skoknuti iz Vrsara, u kom smo boravili, do Kopra, kako dan ne bi propao sjedeći u smještaju. Hvala Bogu, u Kopru je sijalo sunce, a naši su novi prijatelji domaćini kakvi se rijetko mogu sresti. Dan je krenuo s kavom i nestvarno finim sladoledom u kavarni Kapitanija, koju vam svakako preporučam posjetiti ukoliko vas put odnese na tu stranu. Nakon toga uslijedio je obilazak starog grada sa stručnim izlaganjem našeg domaćina Marka. Doznali smo mnogo toga. Na primjer, Kopar je tek u pedesetim godinama dvadesetog stoljeća pripojen kopnu nanosima zemlje, prije tog je bio otok. Kopar je jedini grad koji je ostavio naziv glavnog trga Titov trg, a prošli smo i šetnicom gdje je Tito šetao s Che Gueavarom prilikom posjeta tadašnjoj Jugoslaviji. Vidjeli smo bijele i sive pločnike, po bijelima su hodali imućni stanovnici, a po sivim siromašni. Pored predivne crkve Stolnica Marijinega vnebovzetja koja se nalazi u centru starog grada, vidjeli smo i Rotundu svetega Janeza Krstnika, crkvu koja je izgrađena na temeljima nekadašnjeg rimskog hrama te je zbog toga crkva kružnog oblika. Nastavak šetnje kroz grad bio je posvećen otkrivanju drugih znamenitosti, ali i starih zanatlija koji se još mogu vidjeti u tom mjestu. Nezaobilazna stanica bila je slastičarna Dehar koja je otvorena još od 1956. godine.
Fontana vina i selo Abitanti
Poslije Kopra put nas vodi na Fontanu vina u selu Mareziges. S Fontane se pruža nevjerojatna panorama, vidi se cijeli Kopar, Trst, a kada je vrijeme pogodno, pogled doseže čak do Venecije! Sama Fontana vina je predivno uređena, ambijent je čaroban, sjedite u prelijepom parku i budite sva osjetila. Kupite si vinsku čašu i dobijete tri žetona kako biste mogli nasuti odlična vina poput sorte refošk ili malvazija i dodatno uljepšati doživljaj cijeloga mjesta. Dakako, uz vino imate priliku uzeti i neizostavni meze s domaćim kruhom u koji su umiješani i čvarci!
Nakon zanimljive vožnje odlazimo do još zanimljivijeg sela po imenu Abitanti. Ime je nastalo od talijanske riječi abitanti – stanovnici. Selo ima svega 16 stanovnika, ali izuzetno bogatu povijest. Nalazi se na samoj granici s Hrvatskom, a osnovala ga je obitelj Perič, emigranti iz Dalmacije koji su bježali od turske invazije. U selu možete vidjeti 150 godina stari čokot izvorne istrijanske loze sorte refošk, 500 godina stari hrast, te zanimljivu arhitekturu.
Oprtalj – slovenska Toskana
Sljedeće mjesto gdje su nas Marko i Eva odvezli zove se Oprtalj i nalazi se u Hrvatskoj, uz granicu sa Slovenijom. Pejzaž koji smo ugledali neodoljivo podsjeća na Toskanu. Na ulazu u Oprtalj nalaze se tipični uski mediteranski čempresi, a svugdje po okolnim brdima vidite terasne vinograde. Naselje vuče korijene još iz rimskog perioda, čak je očuvan i grob rimskog centuriona. Stajemo na parking ispred konobe Oprtalj, koju krase stari kesteni, a terasa stoji na velikom rezervoaru vode; stoga uz hladovinu imate i podno hlađenje. Glavna kuharica u konobi je baka od vlasnika iste, stoga u svaki spremljeni obrok ubaci onaj začin što ga svi najviše volimo, a to je toplina i ljubav bakinog ručka. Šetajući kroz naselje dolazimo do gradskih terasa na kojima svatko može sjesti i uživati u trenucima dokolice. Arhitektura Oprtlja, uske ulice, nasmijani i ugodni mještani, jednostavno rečeno, ljepota cijele Istre može se vidjeti na ovom mjestu. Pričali smo i s najstarijim čovjekom iz tog mjesta koji nam je, uz nekolicinu ugodnih rečenica, rekao kako nažalost Oprtalj ima mnogo kuća koje nemaju riješeno vlasničko pitanje, budući da su ljudi uglavnom otišli u veće gradove, a neki čak na druge kontinente, te je stoga praktično nemoguće okupiti sve nasljednike tih kuća i prodati ih zainteresiranim kupcima. Dijalekt kojim se govori u selu je istrijansko-talijanski, a tijekom razgovora u jednoj rečenici čujete istodobno hrvatski i talijanski. Stoga bez naših domaćina, koji su poligloti, ovaj razgovor ne bi bilo moguće obaviti.
Sva mjesta koja smo posjetili toga dana posjeduju specifičnu ljepotu i čari koje možete osjetiti samo ako ih osobno doživite na svojoj koži. Moja preporuka svima je: putujte, upoznajte nove uzbudljive ljude s kojima ćete otkrivati još uzbudljivija mjesta, osjetite divotu življenja na svojoj koži u cijelosti, budite otvoreni za nova iskustva i sigurno se nećete pokajati. Putovanja ostaju cijeli život s vama!
Ivan Ušumović
