Na startu petog Subotičkog polumaratona u nedjelju, 28. kolovoza, našlo se više od 1.500 trkača i trkačica iz Srbije i inozemstva (13 država), a među njima bila je i Tatjana Ljubić skupa sa svojim sinovima Filipom i Mateom. Uspješno su istrčali prvu od tri natjecateljske dionice (5 km), a nakon prolaska kroz cilj, još uvijek zadihani ali i izuzetno zadovoljni, odazvali se našem pozivu za kraći razgovor. Prvi je pred naš mikrofon izašao stariji sin, dvanaestogodišnji Filip Marko.
»Uspio sam istrčati utrku od 5 km na Subotičkom polumaratonu i jako sam zadovoljan postignutim rezultatom (Filip je na cilj stigao nekoliko minuta prije mame i brata). Mnogi kažu kako je trčanje u biti i 50 posto razmišljanje i Subotica mi je bila posve drugačija kada sam je doživio iz kuta jednoga trkača. Bilo je jako zanimljivo i čini mi se kako je vrijeme utrke brzo prošlo. Malo sam se umorio, jer je bilo zbilja vruće, ali se ne žalim. Vrijedilo je«, nasmijao se najbolje plasirani trkač iz obitelji.
Prva utrka
Svoju prvu utrku, uz asistenciju mame Tatjane, istrčao je i najmlađi član obitelji, devetogodišnji Mateo Marko. I njegovo lice je krasio zadovoljni osmijeh.
»Bilo je malo teško istrčati cijelu utrku, ali mama je bila pored mene i hrabrila me je sve vrijeme. Imao sam male krize, kada sam i mislio odustati, no mamina podrška mi je dala snage da nastavim trčati i stignem do cilja. Lijepo mi je bilo što sam imao navijača, a još ljepše što sam znao kako ću nakon utrke, ako izdržim, dobiti medalju. Ovo je moja prva utrka na Subotičkom polumaratonu i sve je bilo fantastično.«
Idejna začetnica ove prekrasne obiteljsko-trkačke storije, naravno, bila je mama Tatjana Ljubić, koja je nakon uspješno istrčane utrke na 5 km bila ponosna na svoje sinove. Ali i na sebe.
»Rekreativno se bavim trčanjem i prvi puta sudjelujem na Subotičkom polumaratonu. Izabrala sam najkraću natjecateljsku utrku kako bih mogla sudjelovati i trčati skupa sa svojom djecom. Doživljaj je sjajan, iskustvo nezaboravno jer je bilo puno trkača iz zemlje i inozemstva, puno navijača, uz nadasve odličnu atmosferu u gradu. Djeci nije bilo lako trčati, ali su uz moju i podršku drugih trkača uspjeli prebroditi krize i uspješno stići do cilja u realno sjajnom vremenu za njihov uzrast. Iskustvo je jako lijepo i preporučila bih ga svim obiteljima.«
D. P.
