Poznati čuvar tradicije i kulture bunjevačkih Hrvata Grgo Piuković ne samo da, otkad zna za sebe, njeguje i prakticira običaje ove male ali vrijedne nacionalne manjine na sjeveru Bačke već ih je, uz ljubav, predanost i istrajnost prenio, kako na svoju djecu i unuke tako i na pripadnike mlađe generacije koji i danas aktivno sudjeluju u društveno-kulturnom životu ovdašnjih Bunjevaca. Dokaz koliko mu je stalo da se sve to ne zaboravi, svakako je i činjenica da u posljednjih oko pola stoljeća prikuplja razne predmete koji su se nekada koristili u kućanstvima predaka, a zahvaljujući kojima je napravio svojevrstan kućni muzej.

»Katalog« bać Grginog »muzeja«

Iako se muzej starih predmeta obitelji Grge Piukovića nalazi na katu njegove kuće u Subotici, našem domaćinu nije bilo teško, polako i uz pomoć štapa, popeti se stepenicama i pokazati nam svoje vrijedno »blago«. Štoviše, to je učinio s velikim zadovoljstvom, uz konstataciju da mu je drago što još uvijek ima mlađih koje to interesira i koji žele, u ovom slučaju putem medija, prenijeti ovakve priče i njima možda potaknuti i druge da čuvaju i njeguju svoje običaje. 
Slobodno se to može nazvati kućnim muzejom, ali je zaista šteta što za ovoliki broj predmeta nema mnogo više mjesta. Od svega čime raspolaže doista bi se mogao napraviti pravi mali muzej. Toliko je predmeta u ovom vrijednom kutku, koji, kada se uzmu u ruke, uz malo sjete, ali mnogo više radosti i ushićenja, vraćaju u prošlost. Neki od njih podsjete na konkretne situacije, događaje, a prije svega ljude – nama bliske osobe kojih nažalost više nema. Neke predmete poznajemo, neki nam se »kroz maglu« vraćaju u pamćenje, a neke vidimo prvi put. Zato smo pitali bać Grgu čega sve tu ima.
»Tu je nikolko preslica na kojima se prela vuna, veliki broj veći ćupova, u kojima se, među ostalim, držala mast, te manji za držanje npr. pekmeza. Neki ćupovi su se koristili i za kuvanje. Onda razna kuhinjska pomagala za pripremu rane – protak, rešeto i sito koji su se koristili kod pravljenja tarane, razni lonci u kojima se pravila kiselna il držalo mliko, pa stupica u kojoj se mlio mak il tucala paprika, krušni košar u kojem se držo somun kruva, a koji je bio u sobi za vrati. Tu je i čobanja, u kojoj se nosila voda kad se išlo u radove na zemlju, a pravila se slično ko bure, samo što je pljosnatija. Pošto je od drveta, voda se sporije zagrivala. Imam i veliki broj kolski lampaša koji su se nosili na kolima kad se išlo digod dalje, pa da se mogu zapalit kad padne mrak. Al koristili su se i u kućama kad doveče triba otić rad čegagod u avliju. Tu su i fenjeri, koji su bili unutri na astalu, a najčešće su visili na zidu, jel kadkog nije bilo struje. Jevo i nikolko pari drveni klompa koje su se nosile zimi. U nji se metne slama, da ne žuljaju, a nosile su se na vunene čorape i štitile su noge da ne ozebu kad se iđe po snigu po avliji il kad se iđe konjskom zapregom od salaša do varoši i natrag. Pa kotarce – malo svečanije koje su se nosile u varoš il na pecu, i one koje su se svaki dan koristile na salašu kad štogod triba pokupit iz bašče il iz voćnjaka. Tu je i keramički lavor i bokal na kadgodašnjem umivaoniku, jedna kolivka za bebe, šerba koja se držala pod krevetom i koristila su je dičica il stari za malu nuždu noćom, onda pegle koje su se grijale il komadom gvožđa, koje bi se prija tog ugrijalo u šporelju pa metnilo u peglu il su se grijale žeravom od čutaka. Ondak zidne keramičke il plekane slanice za so il mlivenu papriku, zemljana zdila iz koje se vadila čorba«, nabrojao je Grgo Piuković.
Zidovi ovog »kućnog muzeja« ukrašeni su brojnim starim obiteljskim slikama, a tu su i vinčane slike, tzv. vinci, od kojih je jedan star oko sto godina, kao i nekoliko prilika (svetih slika). Sve one (slike) nadopunjuju i obogaćuju ovaj kutak podsjećanjem na ljude kojima su svi ovi predmeti bili neophodni za život, a danas su tu »samo za gledanje«. 

Podrijetlo i namjena

Grgo Piuković je sve ove predmete počeo prikupljati prije oko pola stoljeća. Prvobitno se za njih mjesto našlo po raznim kutovima doma i tavana, da bi potom bio napravljen ovaj poseban kutak gdje je gotovo sve posloženo. No, i dalje ima raznih predmeta i po sobama, u kuhinji, u dvorištu.
A o njihovom podrijetlu on kaže:
»Većinu predmeta sam kupio na stareškoj peci, dosta sam i dobio il kupio od ljudi koji su znali da i skupljam. To što sam kupovo na peci nije puno koštalo, jel ti što su to prodavali nisu znali koliko to zapravo vridi. Jeste sve to staro, al onima kojima je to poznato i blisko vridi puno više novaca«.
Uz pogled na svo to »bogatstvo«, pitali smo ga jesu li neki od ovih njegovih predmeta do sada prikazani na nekoj izložbi, na što je odgovorio:
»Mnogi ne znaju za ovu moju kolekciju, al ako bi mogla poslužit za kaku izložbu, vrlo rado bi je ustupio«.
Neke od svojih starih vrijednih predmeta ipak je do sada ustupio na korištenje, tj. gledanje. A to su preslica, stan za tkanje i velika opaklija, i to za potrebe opremanja tzv. Bunjevačke sobe u prostorijama HKC-a Bunjevačko kolo u Subotici, za što je darovao i nekoliko manjih predmeta.
I. Petrekanić Sič