27. kolovoza 1925. – Neven piše da Bunjevci-Hrvati u Kraljevinu SHS nisu ušli »praznih ruku« nego su »od mađarske Szabadke za prve dvije godine oslobođenja načinili bunjevačku Suboticu i kada su to proveli, gurnuli se u stranu, istjerani bijahu iz gradske uprave te iz svih administrativni i školskih nadleštava, a mjesta zauzeše nepoznati došljaci« i »podeliše vlast«.
28. kolovoza 1932. – Obzor piše da je Hrvatski dom d. d. u Zemunu podnio protiv Sofije Vuković i protiv zemunske općine dvije tužbe – »prvu radi smetanja posjeda gradilišta na uglu Strossmayerove i Akademske ulice, a drugu kojom se poriče valjanost kupoprodajnog ugovora izmedju gradske općine i Sofije Vuković«. Postupak po prvoj tužbi je obustavljen »zbog neumjesnosti tužbe«. Međutim, rasprava o drugoj tužbi održat će se »u najskorije vrijeme«. U međuvremenu, povedeni su i uspješno završeni pregovori između gradske općine i predsjednika Hrvatskog doma d. d. Živka Bertića. Grad će na želju predsjednika Hrvatskog doma Bertića isplatiti 10.000 dinara Karlu Albrechtu da mu se nadoknade troškovi. Naime, Hrvatski dom je prodao svoje prvobitno gradilište Albrechtu, a gradska je općina bez odobrenja Hrvatskog doma prodala to isto gradilište Sofiji Vuković. Sofija Vuković pristaje platiti 3.000 dinara efektivnih troškova Hrvatskom domu. Nakon toga, Hrvatski dom povukao bi obje podnesene tužbe.
29. kolovoza 1919. – Neven donosi govor preč. Ante Skenderovića u crkvi sv. Terezije u Subotici prigodom Dužijance. U njemu se, među ostalim, navodi kako je nakon ratnih godina, ovo »prvi slučaj kada opet nastavljamo ovaj običaj«.
30. kolovoza 1939. – Dan piše da je Okružni sud u Subotici »ustvrdio« da je ubojstvo istoimenog sina bivšeg predsjednika subotičke općine Ivana Ivkovića Ivandekića u Iđošu u jesen 1938. bila »nužna obrana« i oslobodio počinitelja – Jovana Potkonjaka, mladića iz Bačkog Sokolca.
31. kolovoza 1927. – Neven piše o nasilju vlasti protiv Hrvatske seljačke stranke uoči parlamentarnih izbora (11. rujna): »Zatvoreno je dosta naših prvaka po cijeloj državi. Tako je u subotičkoj županiji zatvoren naš kandidat za Bačku Topolu Krmpotić.«
1. rujna 1906. – Fruškogorac prenosi pisanje Hrvatskog branika, koji zagovara kolonizaciju Slavonije naseljenicima »hrvatske krvi i jezika«. »U zapadnoj Ugarskoj, u Bačkoj, u Banatu, u Baranji porazbacani su hrvatska naselja, na kojima su naši sunarodnjaci. Ti naši ’Bunjevci’ i ’Šokci’ kako ih nazivaju, bili bi najpodesniji elemenat za kolonizaciju u Slavoniju, za to, jerbo bi se ovamo mogli seliti isto kako se je i Švabo doselio: u Ugarskoj prodati skupo svoj posjed, pa ovdje si nabaviti dvaput i triput veći posjed, a isto tako i dobru zemlju, kakovu je i prieko imao«.
2. rujna 1921. – Neven piše o detaljima sa zbora subotičkih gradskih učitelja održanom pod predsjedanjem školskog nadzornika Bogdana Svirčevića. »Pri polaganju zakletve je upalo u oči, da je broj pravoslavnih učitelja mnogo veći, nego rimokatoličkih slavenskih učitelja, premda u Subotici nema više pravoslavnih stanovnika od 8-9 hiljada, a rimokatolika Bunjevaca preko 70 hiljada«.
3. rujna 1925. – Neven piše da će subotički Hrvati proslaviti 19. i 20. rujna tisućugodišnjicu Hrvatskog kraljevstva »da i ovaj put jasno i glasno dokumentišu pred cijelim svijetom svoje hrvatstvo, kojeg se ni dosad nisu stidili, a niti će ga i ubuduće zatajiti«. Na koncu napominje: »Hoćemo, neka i slijepi već jednom vide, neka i gluhi već jednom čuju, da smo mi Bunjevci i Šokci pravi, čisti i nepatvoreni Hrvati, čiji su se praoci borili za hrvatsku slobodu već u vojsci slavnoga kralja Tomislava«.
