Kada bi netko, onako iz čista mira, ovih dana među građanima Vojvodine proveo anketu s jedinim pitanjem »znate li tko je Srđan Kružević?«, sva je prilika da bi 99,99 posto njih odgovorilo »pojma nemam«. Međutim, kada bi ih isti ispitivač uputio na to da pogledaju čiji potpis stoji iza prispjelih rješenja o naknadi za odvodnjavanje za poljoprivredno i građevinsko zemljište za 2022. godinu, 100 posto njih odgovorili bi točno: direktor Javnog vodoprivrednog poduzeća Vode Vojvodine!
Razlog za tako drastične razlike u odgovoru na samo jedno pitanje je kristalno jasan: ljudi su na račun navikli, a onaj tko ga potpisuje i tako im nije bitan, jer je u samom sustavu on i tako jedan posve nebitan kotačić koji se mijenja od mandata do mandata, a ponekad i prije toga. Srđan Kružević, dakle – čuli smo to kroz povijest i u mnogo drastičnijim primjerima – »samo radi svoj posao«, odnosno obavlja ga u skladu sa zapovjednim lancem, tj. šalje svoj utisućustročeni autogram na adrese kućanstava u Vojvodini. Kao olakotna okolnost za to služe mu nijednom uredbom ili ukazom izmijenjeni zakoni o općem upravnom postupku i onaj o naknadama za korištenje javnih dobara iz 2016., 2018. i 2019. godine. I kada bi sada netko, onako iz čista mira, ovih dana među građanima Vojvodine proveo anketu s pitanjem »kako spava Srđan Kružević?«, sva je prilika da bi 99,99 posto njih odgovorilo »pitajte njega«.
Kako je, međutim, Srđan Kružević – a posebno priroda njegova sna – posve nebitni kotačić u sustavu isisavanja novca građana, donekle modificirano pitanje trebalo bi uputiti na adrese »viših sfera« (Vladu i njihovo nepostojeće Ministarstvo morala, etike i poštenja) u formi proste rečenice: »jeste li vi normalni?«. I bez urađene ankete, sva je prilika, odgovor građana Vojvodine opet bi bio za promil viši i glasio bi – »nisu«!
Odgovor na pitanje zašto Vlada (ova tehnička) i sve podređene joj institucije do razine lokalne samouprave nisu normalni dao je svaki poštar koji je ovih dana građanima Vojvodine uručio rješenje o naknadi za odvodnjavanje poljoprivrednog i građevinskog zemljišta. U tom rješenju, koje je – kao da je sve normalno, odnosno kao da su svi oko njega ludi – potpisao posve nebitni kotačić u lancu isisavanja novca građana na četiri su rate, nominalno i taksativno, razrezana tromjesečja uplate (računi za prvo i drugo tromjesečje stigli u trećem!), plus uputa o pravnom sredstvu da se protiv istoga (rješenja, ne Kruževića) može izjaviti žalba Pokrajinskom tajništvu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo u roku od 15 dana, naravno ukoliko se prije toga uplati 490 dinara administrativne takse na broj...
Ovo što su Vode Vojvodine, šaljući rješenja o odvodnjavanju, ovih dana uradile svojim građanima može se shvatiti na više načina, ali je osnovni svakako taj da on predstavlja vrhunac cinizma i bezobrazluka. Na ovim prostorima i inače nije rijetkost da se država prema građanima postavlja kao vampir koji je spreman ispiti iz njih svaki višak životne tekućine kako bi njeni djelatnici neometano mogli uživati plodove svoje vlasti. Stoga bi u teoriji bar 50 posto imaginarnih odgovora imaginarne ankete na pitanje »jesu li ovi normalni?« mogao glasiti potvrdno: »da, jesu, jer nemilice sišu krv isključivo zarad vlastitih interesa«. Onih drugih 50 posto, koji bi (s pravom) ustvrdili da nisu normalni hladno bi se mogli pozvati na zdrav razum i na ono što se ovih dana događa, a što jedino mediji s friško dobijenim nacionalnim frekvencijama prešućuju. Vlada Srbije (ova tehnička) i sve podređene joj instance do razine lokalnih samouprava – za razliku od zemalja u regiji, a i šire – jedini su, naime, koji već duže vrijeme ne uviđaju činjenicu koju uviđa i orangutan: zemlju je pogodila katastrofalna suša! Vlada Srbije (ova tehnička), a posebno mediji s nacionalnom frekvencijom koji joj služe kao propagandni razglas, ne samo da nema sluha za desetak zahtjeva ogorčenih poljoprivrednika nego ih još jede u zdrav mozak tako što dopušta Vodama Vojvodine da šalje račune za odvodnjavanje!
U situaciji kada je i navodnjavanje poljoprivrednih površina iz akumulacijskih izvora zabranjeno zbog nedostatka vode i kada poljoprivrednici zbrajaju milijunske gubitke (u eurima, naravno) zbog toga što kukuruz nije ni za silažu, a u glavicama suncokreta nema punih zrna, Vode Vojvodine šalju rješenja za ono što je priroda ove godine drastično odradila – odvodnila zemlju do razine elementarne žeđi! To što će se posve nebitni kotačić u sustavu isisavanja novca građana pozivati na neizmijenjene zakone ili pak s kojim će objašnjenjima izaći u javnost na čega se troše silni novci koje njegova tvrtka dobija, podanike u Vojvodini, a posebno poljoprivrednike, u ovom momentu najmanje zanima. Sličnih zakona, koje je povijest kasnije osudila kao zločinačke, bilo je i prije. Usporedbe radi s današnjicom: računi za odvodnjavanje građanima Vojvodine u 2022. isti su onima za odvodnjavanje građanima Sahare. Naravno, kada bi u Sahari oni postojali.
Z. R.