Kako iđe vrime i približava se početak škule tako se mene baš i neće. Pravo da kažem ovo mi i ni bilo nikako lito, ubila nas vrućina i sparina. Jedino su vatrogasci imali baš posla. Mal, mal pa čuješ sirenu i onu žuru gasit. A i tu smo imali sriće jer su nam sa trulog zapada poslali što bi rekli polovni kamion al je i taj za nas ko novi naspram onog što smo imali. I tako sam ope što bi rekli na negleduš, na blint, izno stolčac na sokak, sio pored klupčice i čeko oće baka Janja i druge svratit jer ništa nisu javile. I kako j odzvonilo šest sati sa crkvenog tornja tako su se i one pojavile. Posidale, baka Janja se ko uvik prva namisti, malo zategne maramu pa će: »Eto žene moje, moj pripametni Marne moram vam se pofaljit da sam juče bila u varoši, nosili mi moji kod doktora da mi prigleđu srce, kažu za svaki slučaj. I sve to ispalo dobro, kažu zdrava sam ko divojka dok nismo došli bliše centra što bi rekli. A tamo ni maknit. Otkal kreneš traktor do traktora. Zakrčili pola grada. Ja se začudila otkale sad to kad na onom sokoćalu od televizije baš i nisu rekli pravog šta se dešava. Pitam moje šta j sad ovo a oni će mi da se paoru bunu i s vladom bi da se divanu jer će im kažu ope otet što su posijali. Kažu sve poskupilo a cina posijanog da ne mož bit manja. I oma se tu strina Evča ubacila pa će da to ni baš tako, da će to politika sve rešit, da će na kraju svi bit zadovoljni. Da moru paori i traktori bit strpljivi a ni tako se naglo bunit. Kaže da politika može rešit i ono što dragi Bog ne može sam joj triba virovat.« Mislim se ova ko navijena, uvik isto divani. Po nje j politika lik za sve. Baka Manda ope vrti glavom, ope divani da ju u vratu štagod drži pa objašnjava kako baš i ne razumi da se od kogagot može otet što j njegovo. Da ako si štagod posadio pa otranio i na kraju skinio onda j to vala tvoje a ni tuđe. Na to će baka Marica: »E čeljadi moja pa to j sve namistito, prvo j ako se sićate država sve otkupljivala od paora e onda se ta ista država da neb morala radit sitila pa tu kupovinu dala da radu ovi naši tajkuni. I sad kad bi ovi to sve skrutili podništa, za malo, paori se bunu i tražu da to država, bolje reć vlada pravedno reši«. Na to će oma i baka Tonka: »Pa onda tu i ne znaš protiv koga da se buniš. Ko to u stvari određiva cinu. Pa to se svi sakrivu jedni iza drugi«. Gledi baka Janja u nje, vrti glavom, ope maramu na glavi steže, gledi u mene pa će: »De ti dite naše pametno kaži šta ti misliš ko j tu u pravu«. Mislim se da j odviše dobro što sam slušo šta dada divani sinoćke dok je gledo onu poljoprivrednu emisiju a i ja sam bome študiro od toga i ni pet ni šest krenem: »Ja sam naštudiro da j tu krivi najviše država jer sve pripušćala tajkunima i uvik dočeka u minut do kraja kad već buna počne, da se umiša. Ovi tajkuni oni bi ko i svi tajkuni da što manje platu a da što više što b rekli skrutu. No i paori i traktori uvik popušću u toj buni, i nikad se ne dogovoru šta će bit na godinu i šta njima triba i kako i kad će se odredit cina njeve robe pa evo svake godine iđe sve u krug. A pravo da vam kažem kad bolje pogledite, ta i tajkuni su politika«. Gladi mi baka Janja, ne trepće, pa skoči i u čelo poljubi pa će: »Bome Marne ti si i za traktor al si i za politiku, ako se ti jedanput ti poslova latiš sigurno neće bit ovaki buna«.