Faljnis čeljadi, jevo mi se opet skupili kod mene u ambetušu, sad je lipo sidit i divanit, posli ovi kiša je borme niko fajin zaladilo pa nije zgoreg ni obuć dugačke pantalone. A evo gledim Periša je i cveter obuko, doduše ne onaj zimski neg malkoc tanji, al cveter je. Mi ga malkoc zadirkivali a on kaže da ko nosi ne prosi. A jel je baš tako, to će vrime pokast. Eto došle nam kiše al ode kod nas borme kasno, kuruzi su skroz gotovi, ima ko je pobro to malo krnjetaka ispolja oko njive jel u sridi su se skroz zagušili, ni klipčića nema. Ode kod nas u Ivković šoru i još i led redovno izmlatijo pa ni kuružna nije ni za posić. Proćemo kanda kugod onaj Lazo nanin što nije, božem prosti, bijo skroz dočuvan pa kad su ga pitali čiji je on uvik kazo da je nanin, prizime mu ni na regrutaciji nisu mogli izvuć iz njeg. Tako bila jedna vaka zdravo sušna godina i pitaje niki ljudi Lazu kaki su kuruzi a on njim veli da nisu borme nikaki, al nije nevolja veli on, glavno kad je kuružna fajin narasla da se mož nasić, kuruza će baćo kupit u Bajmaku. Ta čeljad je valdar skontala s kime divani pa se više nisu ni raspitivali. Neg ovi sam svetaca dosta išo mojom biciglom po varoši, ono lipo se čovik izgubit, ta jel to ona naša lipa varoš čeljadi ? Av sve nike zgradurine po svom onom našem lipom starom kraju, nemož čovik pripoznat sokake, sve porušeno i što je tribalo srušit i što nije pa izopravljane te škatulje s tušta stanova u svakojoj, u njima već fajin novog svita, nikog nemož pripoznat a tušta nji nemož ni razumit kako divanidu. Tiram tako lagano moju biciglu pa sve ne virujem, šta se to trevilo i odkaleg došo toliki stranjski svit? Najišlo nji jedno dvajst na me pa me pitadu štogod na engleskim, a ja pojma nemam, ta mislim se iđite čeljadi u andraka, di vam ja znadem, ta ja sam stranjski učijo još prija pedest godina a i ondak sam uglavnom uteko. Toliko sam zdravo volijo škulu da sam jedva završijo to malo zanata a i to nebi bilo da me baćo nije štrofijo i spominjo kajiš i kojikake alate od sersama, ogrmilo i slično. No najsmišnije mi bilo u Bandašicinim kolu kad je jedna grupa od ti brez papira ušla u srid kola pa počela igrat, oma mi palo na pamet kad su Josi kazli da ne igra nikako a on odgasijo da ne igra kako drugi svira. Tako i ovi siroti, njima je glavno da je bilo veselo da malo zaboravidu svoju nevolju. A šta mož, svako imade svoju nevolju samo naša nikako već da pristane, da se manimo već tog pujkanja jedni na druge pa da se paštrimo da svi jednako a puno bolje živimo a ne ko ovi zadnji trist godina od kad su nas posvađali. Doduše, baš ti što su nas posvađali sad vladaju i borme lipo žive i kandar se ne sekiradu kako je nama ostalima. Sad eto se jopet sprema niki popis čeljadi, sve se bojim da će opet bit glavno pitanje ko je ko i ko je šta, a jel kogod gladan jal žedan nije umetnuto u taj upitnik. I ja sam kadgod prija dvajst godina išo na te popise, sićam se jednog čovika što mi vako odgasijo kad sam ga pito: »Vidiš derane, mislim da sam magarac kad već deset godina trpim ovo što nam se trevlja«.’ I sad se o tim mislim čeljadi. Ajd zbogom.