Svaka narodnosna skupina ima rodove, koji se po nečemu izdvajaju u odnosu na ostale, rodove koji čine, latinski rečeno, pars pro toto (bukv. dio umjesto cjeline), iliti u slobodnijem prijevodu: rodove, koji najbolje predstavljaju svoju vrstu. Takvi obično i uživaju poseban status i poštovanje unutar zajednice i to obično nije bez osnove. Bački Hrvati broje više takvih rodova. Teško je iz tog šarolikog niza izdvojiti onaj rod koji se može nazvati – ikoničnim, najboljim reprezentom cijele zajednice. Međutim, ako bi se to moralo, onda bi Dulići ušli u najuži izbor, jer su po očuvanosti svijesti i tradicije te zastupljenošću u kulturnom i javnom životu pri vrhu ljestvice.

Obitelj Pere Dulića

Dulićani spadaju u najrazgranatije hrvatske rodove u Bačkoj. Broje više ogranaka, čiji se pripadnici međusobno raspoznaju po prdačnim imenima (Barnini, Čirkešovi, Fratrovi, Hauzerovi, Kurjakovi, Morkanovi, Općinarovi, Skorupovi, Trinajsti i dr). Već je bilo riječi o Fratrovima, koji su dali nekoliko uspješnih gazdi, ali i marljivih kulturnih radnika/ca. Naravno, oni ne stoje usamljeni u stalnoj životnoj borbi za očuvanje identitetskih sastavnica. U tome im se pridružuju Dulići Barnini, koji se mogu podičiti ništa manje značajnim predstavnicima. Među najmlađim izdancima ove grane jest i svećenik Dražen Dulić, sada župnik u župi sv. Petra i Pavla u Monoštoru. Njegov djed je Petar Dulić, koji je poznat kako starijim, tako i mlađim generacijama Hrvata u Subotici. Jednostavno govoreći, nema tog čovjeka koji posjećuje kulturne i druge priredbe hrvatske manjine, a da ne zna za bać Peru, jer je bać Pero redovan, ne propušta nijedan događaj, od mise do dana zajednice. Samo svojom pojavom zrači respektom, koji malo tko umije ulijevati. Kao pripadnik starijih generacija, prepun je priča, koje rado slušaju kako njegovi srodnici Dulićani, tako i ne-Dulićani.
Budući da pripadaju istom stablu, Barnini logički dijele zajedničko podrijetlo s Fratrovima. Bać Pere ima zajednog pretka s Ivanom Dulićem u svom 7. koljenu. U pitanju je Milak Dulić, o kojemu je već bilo riječi. Milak je rođen 5. IX. 1718. kao sin Ilije i izvjesne Klare. Oženio je 1735. Mariju, kćerku Marka Gršića. Njegov sin, Matan (11. II. 1739.), oženio je Martu Kujundžić (1756.). Iz tog braka rođeno je nekoliko sinova, od kojih je jedan Ilija (9. IV. 1761). Ilija je 25. XI. 1779. oženio Matiju Jaramazović. Plod njihovog braka je bio sin Albe (13. IV. 1795.). Albe je 10. XI. 1813. oženio Dominiku, kćerku Marka Sudarovića i Petronile Crnković. Međutim, uslijed njene smrti, Albe je 7. XI. 1821. oženio Tereziju, kćerku Josipa Kopunovića i Ane Vojnić Jadrić. S drugom suprugom Albe je imao sina Antuna. Antun je 14. XI. 1849. oženio Olivu, kćerku Stipana Kujundžića i Lize Gabrić. Njihov sin je bio Dančo (29. IX. 1860.). Dančo se ženio tri puta. Prvi puta je oženio Margu, kćerku Martina Vojnića Purčara i Marije Poljaković (16. X. 1882.). Međutim, uslijed Margine smrti, oženio je Jelenu, kćerku Josipa Gabrića i Marije Šimokov (26. X. 1885.). Kada je i druga supruga umrla, oženio je Lizu Poljaković-Kovačev (21. XI. 1892.). S trećom suprugom je imao sina Petra (1900.), koji je zapravo otac bać Pere.