Intervju

Narodno kazalište Sombor svoju obljetnicu, 133. godinu postojanja, obilježilo je predstavom Julije Cezar Williama Shakespearea u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića. Predstava počinje pitanjem  što bi ste vi učinili kada bi jedan čovjek postao toliko moćan, što bi ste uradili da ga zaustavite? Iako je prva asocijacija na vrijeme sadašnje, zapravo pitanje uzurpacije vlasti ono se vječito ponavlja – u vrijeme Cezara 44 godine prije nove ere, u vrijeme Shakespearea prije 400 godina, sada, pa, vjerojatno i za nekoliko desetljeća, po onoj ničeovskoj: povijest je vječito ponavljanje istoga. Ima li nam izlaska iz tog začaranog kruga? Kokan Mladenović nije preveliki optimist glede toga pitanja.

 

 

HR: Jesmo li mi to osuđeni na vječito ponavljanje istoga, već viđene smjene jedne te iste nazovi političke elite?

 

Mi smo nažalost odigrali još jedan poznati obrazac. Vjerovali smo da je naša revolucija 5. listopada 2000. godine dan početka jednog normalnog života u jednoj suštinski demokratskoj i uređenoj državi, ali to je bila jedna od mnogih propalih revolucija, koje se ciklično i gotovo po istom obrascu ponavljaju. Ali revolucije nema, revolucija je tek puka zamjena političkih elita, a oni koji »izvode« revoluciju, dakle sam narod, nikada ne dobiju svoje »parče kolača« i njima suštinski nikada ne bude bolje. Mi to u ovoj predstavi potenciramo. Na početku Cezar u građanskom ratu pobijedi Pompeja koji se tu pred nama istušira, zamijeni odijelo i vraća se kao sudionik političkog života. Ubijemo Cezara, a on se istušira, presvuče u novo odijelo i vraća kao Marko Antonio. U tome i jest suštinski problem zemlje u kojoj živimo – politička elita odrođena od naroda, od zdravog razuma i realnog života. Ti ljudi s beskrajnim privilegijima koje donose ministarske funkcije i zastupnički mandati lagodno žive bilo da su pozicija ili oporba. S vremena na vrijeme promijene se na tom vrhu vlasti, ali očito da je njima jako dobro dok je narodu sve gore. Taj beskrajni žur, kome prisustvujemo tijekom same predstave, u kome je tek ponekima lijepo trenutačno je stanje u Srbiji.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju