Kršćanski život je borba, svladavanje teškoća, nošenje križa. Spasenje nije lako zavrijediti, zato se za zemaljskog života za njega treba potruditi. Evanđelje piše: »Reče mu (Isusu) tada netko: ‘Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?’ A on im reče: ‘Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.’« (Lk 13,23-24). Dakle, na kršćaninu je boriti se, truditi se i ne odustajati. No, svatko od nas je samo čovjek, koji lako pada pod utjecaj svijeta, čak i nesvjesno. Stoga nas Bog mora usmjeravati, kako nas svijet ne bi u potpunosti odvratio od puta spasenja. Pisac Poslanice Hebrejima Božju brigu za kršćanina naziva odgojem (usp. Heb 12, 5-7.11-13). Znamo da odgoj podrazumijeva i ukore, kada je to potrebno, sve u svrhu višeg cilja.
Bog nas voli
Pisac Poslanice Hebrejima želi ohrabriti i utješiti kršćane koji trpe. Bog Otac jednako ljubi svu djecu i želi ih, kao i svaki ovozemaljski otac, odgajati. Božji odgoj je odgoj za vječnost, a često nam nije ugodan, jer nas grešna narav sputava u poštivanju Božjih zapovijedi i življenju kršćanskoga života. Stega je odgojna mjera, koja se provodi iz ljubavi radi našeg dobra. Ona je tu da nas izbavi od grijeha, usavrši u svetosti i učvrsti u vjeru, te u konačnici učini nas postojanima na kršćanskome putu. Iz tog razloga sveti pisac hrabri čitatelje svoje poslanice da stegu olako ne shvaćaju, niti zbog nje padaju u očaj, jer Bog čovjeka nikada ne kuša više no što čovjekove snage mogu podnijeti. Često mislimo da su kušnje prevelike, da nećemo izdržati, no Bog nas poznaje bolje od nas samih, te tako i zna koje su naše granice. Svaka kušnja koja nam je namijenjena usklađena je s našim mogućnostima, a svrha joj je da iz nje izađemo svetiji, bolji kršćani, oni koji već na zemlji hode putem vječnosti. Smisao kušnje je da čovjek spozna svoju grešku, te se popravi. A sve se događa zbog snažne Božje ljubavi prema čovjeku. Ta ljubav želi iz čovjeka i za čovjeka izvući ono najbolje što mu Bog pruža. Duhovni rast koji se prepoznaje već ovdje na zemlji, a ima svoje dovršenje u vječnosti, cilj je Božjega odgoja, zbog kojega ponekad mora primijeniti stegu, jer čovjek na drukčiji način neće odustati od grijeha. Dakle, pisac Poslanice Hebrejima podsjeća vjernike da nevolje koje trpe nikako nisu izraz Božje ljutnje, niti vid kazne, one su odraz njegove ljubavi jer: »Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli« (Heb 13,7).
Stega radi spasenja
Sveti pisac podsjeća da je naše trpljenje na zemlji radi našega spasenja, jer Bog s nama postupa kao sa sinovima. Svaki otac sina stegom odgaja, da bi postigao dobre rezultate odgoja, tako i Bog. Iako nam se u početku čini da je taj odgoj prestrog i da nam je suviše težak, samo na takav način postat ćemo onakvi kakvi trebamo biti da bi postigli spasenje. Sveti pisac to naziva plodovima pravednosti. U teoriji svi znamo kakav je to život koji donosi plodove pravednosti, no u praksi ga je ponekada teško živjeti, pa tražimo lakše načine koji su nam prihvatljiviji. Zato je potrebna Božja stega, da nas vodi pravim putem, koliko god on težak bio, jer se za bilo koji uspjeh treba pomučiti, pa tako i za najveći uspjeh koji čovjek može postići, a to je spasenje. »Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi« (Heb 12,12-13). Naša hrabrost i ustrajnost pomoći će onima koji su slabiji da hode s nama putem spasenja.
