Djelovanje franjevaca u Somboru uz jačanje vjerskog života pokrenulo je i niz značajnijih građevinskih pothvata. Prakticiranje religije i običaja koji se vežu uz neke blagdane zahtijevalo je i adekvatne prostore, objekte u kojima će se obredi vršiti. Od sakralnih objekata koje danas imamo sačuvane u Somboru najstariji je franjevački samostan, danas župni dvor čiji je kamen temeljac postavljen 1743. godine. Slijedi kapela posvećana Ivanu Nepomuku iz 1751. godine, koja je najstarija kapela u Somboru. Godine 1752. počela je gradnja današnje župne crkve posvećene Presvetom Trojstvu. Sljedeći pothvat franjevaca je bila izgradnja kalvarijske kapele 1764. godine. Nakon toga izgrađena je kapela na jednom brežuljku pokraj grada u naselju Čičovi posvećena Snježnoj Gospi, koja je blagoslovljena 1781. godine.
Blagdan Snježne Gospe
Obljetnica posvete bazilike svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u Rimu u narodu je slavljena kao Gospa Snježna, Gospa od Snijega ili Ledena Gospa, slavi se 5. kolovoza. Blagdan nosi ovaj naziv prema legendi nastaloj u 13. stoljeću, po kojoj se u noći 3. kolovoza 352. Gospa ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. U tom ukazanju naredila im je da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije je osobno obilježio granice buduće bazilike, te po njemu nosi i naziv Liberijanska bazilika. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri tzv. velike bazilike. Naknadno ju je preuredio papa sv. Siksto III., te je, u spomen Efeškog sabora na kojem je donesena dogma o Marijinom Bogomajčinstvu, posvetio Presvetoj Bogorodici. Umjetnici prikazuju Gospu Snježnu okruženu anđelima koji u rukama ili na pladnjevima nose grude snijega. Neki umjetnici prikazuju viđenje pape u snu. U ikonografiji često je prikazan i patricije Ivan i njegova supruga kako se klanjaju pred papom. U samoj bazilici nalazi se i najstariji prikaz sv. Marije Snježne na mozaiku iz 1308. godine.
Povijest i legenda o kapeli
Somborski kroničar fra Bono Mihaljević u svojoj kronici o somborskom franjevačkom samostanu opisao je okolnosti izgradnje kapele, 11. srpnja 1780. godine postavljen je kamen temeljac kapele. U kamenu temeljcu su bili postavljene relikvije svetog Teodora i drugih martira. Svečano ih je položio kanonik i bezdanski župnik Antun Bajalić. Kapelu je dao izgraditi gradski senator i sudac Josip Marković o svom trošku. Nakon polaganja kamena temeljca Josip Marković i njegova supruga Elizabeta su priredili svečani ručak na njihovom salašu i ugostili prisutne. Izgradnja kapele je već bila u planu nekoliko godina ranije, ali je odgođena. Godine 1767., 30. rujna, prepozit Gabriel Glaser izašao je na mjesto današnje kapele i odredio da se tu sagradi kapela. Nakon godinu dana, 9. rujna 1781. župnik iz Bača Ksaver Gašljević blagoslovio je kapelu koja je za godinu dana izgrađena i posvećena na čast Gospi Snježnoj. Kapela je izgrađena na dosta velikom prostoru koja obuhvaća šumu i livadu, pored je izgrađena i kuća, stan za čuvara. U nekim vremenima sa zemljišta oko kapele ostvarivao se prihod koji se koristio za održavanje. U svezi ove kapele postoji jedna legenda koja se u crkvenim dokumentima vezanim za kapelu ne spominje niti se ona može potvrditi. Legenda govori da se somborski senator Josip Marković sa svojom suprugom jednog vrelog ljetnog dana našao na putu. Putovali su kočijom. Odjednom je došlo nevrijeme, udario je grom, digla se oluja, udarila je tuča koja se pretvorila u susnježicu i snijeg je padao. Zbog nevremena, konji s kočijom su jurili. Iznenada su se obreli na jednom brežuljku pored rijeke Mostonge koja je počela plaviti okolicu, sve je bilo pod vodom. Tada se senator Marković zavjetovao da će na tom brežuljku dati sagraditi kapelu. Ovaj događaj je kroz predanje ostao zapamćen među Somborcima, a i danas se spominje.
Gradnja u stilu baroka
Kapela je sagrađena u baroknom stilu. Specifični su stupovi ispred ulaza u kapelu, taj dio je namijenjen za služenje svete mise na otvorenom prostoru, dok se puk okuplja oko kapele pod visokim drvećem. Kapela ima jedan oltar kojeg krasi oltarna slika Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom. Autor slike je nepoznat, može se uvrstiti u slike iz perioda kasnog baroka, stila koji je bio prisutan u tom periodu u crkvenom slikarstvu u Bačkoj. Na slici dominira crna boja iz koje kontrastno izviru boje lica Marije i Isusa s detaljima koji su pozlaćeni. Isus i Marija na glavi nose krunu. U malom zvoniku iznad krova je postavljeno zvono. Do kapele vodi staza i stubište. Na stazi je podignut kameni križ 1869. godine, podiglo ga je somborsko katoličko crkveno brižništvo. Na unutrašnjim zidovima kapele postavljene su zahvalne ploče Majci Božjoj. Ukrasnim slovima su ispisane riječi zahvale za uslišane molitve, i to na više jezika, što nam govori da su na to mjesto hodočastili vjernici svih narodnosti koji žive zajedno već desetljećima na ovom prostoru. Uz put koji vodi do kapele sazidan je ukrasni zid, stiliziran ukrasnim kapijama.
U vrijeme dok stanovnici Gradine, naselja pored Sombora, nisu imali svoju kapelu, dolazili su na proštenje kapele Snježne Gospe. Hodočastilo se u velikom broju, fijakerima. Danas se taj običaj očuvao. Svete mise se održavaju na dan Snježne Gospe 5. kolovoza, nako toga u nedjelju kada je svečana sveta misa. U posljednje vrijeme se drži sveta misa i na Uskrsni ponedjeljak kada se poslije svete mise blagoslove prijevozna sredstva.
U crkvenim dokumentima kapela Snježne Gospe pojavljuje se kao bitan element i mjesto u vjerskom životu somborskih vjernika, pa i okolnih naselja koji hodočaste na ovo mjesto.
Gabor Drobina
