Otok Cres, istoimeni grad. Šetnja rivom, pogled mi se zadrži na nazuvicama, komentiram kako su mi potrebne jer me bode kamenje pri ulasku u vodu. Prilazi mi prodavač i kaže: »Gospođa je iz Subotice?«. I tako kreće razgovor.
Smiljan Ivanović rođen je 1965. u Janjevu, na Kosovu. Sa 16 godina napušta svoje rodno mjesto i živi u različitim gradovima. U Subotici je živio 90-ih godina, do 2004. Živio je u Gatu, a radio je na tržnici Buvljak. Tu je upoznao brojne Hrvate i pratio zbivanja u hrvatskoj zajednici. Danas je oženjen Slavonkom i dijelom godine živi u Pakracu, a dijelom na otoku Cresu, gdje ima kuću i tezge za prodaju stvari potrebnih za plažu.

Sjećanje na zavičaj

Kako nam priča, njegovi roditelji su do 1992. živjeli na Kosovu, a kasnije sele u Zagreb kao i većina Hrvata iz tih krajeva. Kistanje kod Knina i Voćin u Slavoniji enklave su u koje su se još doseljavali Hrvati iz Janjeva. Radili su diljem Srbije, Bosne i Hecegovine, Hrvatske kao trgovci. 
U rodnom kraju Smiljan nije bio od 1994. godine.
»U Janjevu je lijepa priroda, vinogradi, voćnjaci, ali se ne bih vratio. Obitelji su bile s puno djece. Za nas djecu život je tada bio dobar, a za roditelje težak. Bilo je teško i skupo graditi kuće, ne postoji urbanisički plan u selu i na našim vinogradima su sada sagrađene kuće. U kino dvorani smo imali zabave i po okolnim selima. Jedna anegdota: Doris Dragović je bila jednom u Janjevu i onda je bio izazvan incindent pa je koncert prekinut«, priča Smiljan. 

Ljudi odlaze

U Janjevu je ostalo malo, tek dvjestotinjak Hrvata. Ništa se ne gradi i otvara gdje bi ljudi radili. Bila je, kaže, ljevaonica Metalac koja je zapošljavala ljude. Ljudi su imali razne obrte, a većina se bavila trgovinom. 
»Sad svega toga nema i zato ljudi odlaze. Mladi franjevac, Janjevac Mato Karamatić je tamo u župi. Naša kuća je devastirana, jer 30 godina u njoj nitko ne stanuje. U cijeloj ulici kuće su prazne. Nemam nikoga u Janjevu. Imao sam želju otići, ali političko stanje nije bilo povoljno.Vjerojatno su sad povoljniji uvjeti za posjet mjestu«, kaže naš sugovornik.
Inače, Smiljan prati i poznaje život i položaj Hrvata u Srbiji. Kaže kako prati hrvatski program Radio-televizije Vojvodine i čita Hrvatsku riječ. Godine 2005. na Cresu je upoznao predstavnike Udruge Naša djeca kao i svećenika Gorana Vilova te Tomislava Žigmanova. Tada je udruga organizirala Ljetnu školu hrvatskog jezika, kulture i duhovnosti u Velom Lošinju. 
Obećao nam je biti vodič kad krenemo praviti reportažu o Janjevu. 
N. Sudarević