Sjedim u polumračnoj radnoj sobi (polumrak je djelomično zato što mi zaštitu od toplote daju drveća koja sam zasadio ispred prozora, jer ne volim klima uređaje), i čekam da vani prođe vrućina od oko 40˚C koju su nam meteorolozi najavili. Prošli put, pišući o Aqua&Spa centru u izgradnji, naišao sam na jednu zanimljivu izjavu tadašnjeg direktora Parka Palić, danu u prosincu 2018. prilikom polaganja kamena temeljca spomenutog centra. Rekao je: »Postoji uvriježeno mišljenje kako je Subotica grad započetih i nikad realiziranih projekata, što se s Aqua&Spa centrom neće dogoditi i bit će otvoren 2020. na proljeće«, što se nije obistinilo. Sada postoji drugi rok negdje u idućoj godini (ako se ne dogodi nešto nepredviđeno!). Ovo praktično znači kako se ove godine ne možemo kupati ni u jezeru, niti u jednom javnom velikom bazenu (bazenčiće u hotelima ne računam), a mjesto ima naziv »kupalište ili banja Palić«?! Samo od sebe postavlja se pitanje: ako ne možemo na Paliću, gdje se možemo osvježiti u samom gradu koji ima sto tisuća stanovnika? Postoje dva javna bazena: jedan pokriveni u naselju Prozivka i otvoreni u Dudovoj šumi, koji nazivaju »olimpijski«. Ironično bih rekao: »skoro olimpijski« jer je njegova dužina pet cm kraća od 50 metara koja je službena olimpijska dužina i iz ovog razloga se službena plivačka natjecanja tu ne mogu održavati! Problem je bio i što se zimi nije mogao koristiti, te je zato nabavljen jedan »veliki šator« koji se može napuhati i stalno ga držati pod nadtlakom da se ne sruši (zasad služi svrsi). Valjda su ove činjenice natjerale sada već pokojnog dugogodišnjeg predsjednika općine Józsefa Kaszu (tada nismo bili službeno grad!) kojeg su svi ipak nazivali gradonačelnik, da razmišlja o izgradnji jednog novog pokrivenog olimpijskog bazena. Za ovu izgradnju tražio je i dobio određena sredstva, čak i od tadašnje Vlade Srbije.
Betonski skelet skriven u šumi
Stariji čitatelji sigurno se sjećaju betonskog skeleta koji je dugo godina »krasio« centar grada. Skelet se sastojao od jednog višekatnog i jednog nižeg, dvokatnog dijela, bio je zapravo nedovršeni dio ambicioznog poslijeratnog plana zvanog Radnički univerzitet. Zgrada, kao novi »socijalistički simbol«, građena je u neposrednoj blizini Franjevačke crkve i samostana, na temeljima nekadašnje tvrđave grada. Zbog slijeganja i danas je vidljiva napuklina na zidu prema crkvi. Sedamdesetih godina višekatni dio i velika dvorana za sastanke je završena, a zgrada do nje, koja je bila višenamjenska: za kazalište i koncerte, je srušena. Tu je svojedobno predviđena višekatna zgrada za parkiranje, ali zasad se od ove ideje odustalo. Kao što rekoh, gradonačelnik je sredinom devedesetih godina započeo izgradnju novog pokrivenog bazena u Dudovoj šumi, neposredno pokraj Građevinskog fakulteta. Na početku je već bilo problema i zastoja zbog temeljenja. Budući da je teren pjeskovit, »olimpijski bazen« i Građevinski fakultet temeljeni su na ravnoj betonskoj ploči, a na čuđenje svih nas graditelja, uz obrazloženje da je nosivost tla između dva spomenuta objekta čiji su obodi udaljeni cca 250 m veoma loša. Novi objekt se temeljio na dubokim betonskim šipovima kako smo to činili i u močvari ispod stambenih zgrada na Prozivki. Radi usporedbe, sredinom današnjeg Radijalca nekada je tekla riječica, ali tamo nijedna zgrada nije temeljena na šipovima, kao ni novi bazen na Prozivki. Šipove je radila jedina firma u zemlji za takve poslove čije sjedište je u Beogradu. Interesantno, ovakvo temeljenje je koštalo upravo onoliko koliko je bio iznos Vladinog udjela u gradnji, a iznos je uredno isplaćen! Radovi su zaustavljeni kada je Demokratska stranka izgubila gradonačelnika i većinu u općinskoj Skupštini. Od tog doba nitko ni ne spominje ovaj betonski skelet skriven u šumi!
Rječita fotografija iz zraka
Ovaj betonski skelet stoji već više od 12 godina netaknut, gradnja je započeta prije kazališta. Možemo reći, ovaj betonski skelet je »najstarije gradilište«. Na snimci se vidi koliko je blizu zgrada Građevinskog fakulteta. Iz šale smo govorili da će studenti kroz jedan hodnik direktno odlaziti na rekreativno plivanje. Vidi se i jedan tobogan postavljen za djecu kod manjih dječjih bazena, postavljenih uz veliki »olimpijski bazen« s gledalištem. Najveća tajna ove lokacije je da tu postoji i bušotina termalne vode kao na Paliću, a nema termalne banje!
