Gotovo da nema djeteta u hrvatskoj zajednici u Subotici koje nije čulo, ali i boravilo na nekom etnokampu Hrvatske čitaonice. Ove godine bit će održan petnaesti put!
Ako vas interesiraju neki detalji, za vas smo doznali sljedeće:
Termin je već zakazan: od 22. do 26. kolovoza 2022.
Lokacija također: u prostorijama i dvorištu DSHV-a u Subotici.
Radionice su osmišljene: najviše ima onih kreativno-manualnih, ali pripremljene su i ostale – folklor, moderni ples, tamburaška, dramska, recitatorska, duhovna, kuharska, tradicijsko pjevanje...
Voditelji radionica i aktivnosti: volonteri, obaviješteni i animirani uveliko pripremaju svoje zadaće.
Prijave djece su u tijeku: primaju se do 12. kolovoza putem telefona, vibera ili whats appa 069/1017090 (Bernadica Ivanković), a može i e-mailom na: bernadica@gmail.com.
Uzrast: osnovci
Izlet osmišljen i dogovoren: ali za sada ostaje u tajnosti.
Participacija (minimalna i nepromijenjena): kao i prethodnih godina – svega 1.000 dinara. No, to nikako nije ograničavajući faktor te ako netko nije u mogućnosti platiti neka se svakako slobodno javi.
Organizator, svima poznat: Hrvatska čitaonica iz Subotice.
Suorganizator, već više od desetljeća: Gradska knjižnica Subotica.
Pokrovitelji, sponzori i ljudi dobre volje polako se okupljaju i tek će ih biti, no, spomenimo ovoga puta one najveće: Grad Subotica, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatsko nacionalno vijeće i NIU Hrvatska riječ.
Završna priredba i prodajna izložba uradaka nastalih u etnokampu, kao i svake godine: posljednjeg dana, u petak, 26. kolovoza, u 18 sati.
Kako je sve počelo?
Prvi Etnokamp održan je 2008. godine. U njemu je sudjelovalo dvadesetak djece. Osmislila ga je i započela Katarina Čeliković, a održan je u prostorijama i dvorištu Hrvatske čitaonice uz poneki izlet i terenski rad.
Već naredne godine organizaciji se priključila Bernadica Ivanković (koja i danas organizira etnokamp) te nekolicina učiteljica i odgojiteljica. Broj sudionika se povećao na trideset.
Narednih nekoliko godina broj sudionika, ali i volontera, polako je rastao pa je ubrzo i prerastao prostor Hrvatske čitaonice te je 2014. održan u župi sv. Roka u Subotici za oko 80 djece. Već naredne 2015. je bilo stotinu djece, a od 2016. do danas se redovito odvija u prostorijama DSHV-a.
Tko su bili sudionici Etnokampa?
U Etnokamp su dolazila djeca osnovnoškolske dobi pretežito iz Subotice. Bilo nas je i iz svih okolnih sela te Sombora, Novog Sada, Bača, Plavne, Beograda, Lemeša, Despotova, ali i iz Osijeka, Zagreba, s Hvara kao i iz Mađarske, Austrije, Njemačke, Španjolske, Engleske... Mnogi su drugari dolazili na raspust u Suboticu, kod svojih majki i dida baš koncem kolovoza kako bi sudjelovali u Etnokampu.
Tko su voditelji radionica i volonteri Etnokampa?
Tko god je želio pomoći mogao je biti volonter i voditelj radionica. A mnogi su željeli, bilo nas je od 14 do 77 godina. Bile su i naše odgojiteljice, učiteljice, mame, tate, majke... a nakon nekoliko godina djeca koja su po godinama prerasla biti polaznicima Etnokampa postala su volonteri, jer nisu htjeli prestati dolaziti u Etnokamp. Tako sada imamo mnogo volontera koji su nekada i sami bili sudionici kampa. Lijepo je to što smo ostali skupa. Od početnih nekoliko volontera sada u Etnokampu bude oko 65 osoba, zaduženih za različite poslove, sve jednako važne i odgovorne, kako bi nam svima uvijek bilo lijepo.
Kamo se sve išlo na izlet?
Svake godine išli smo negdje na izlet, obično na neki salaš. Obišli smo sva okolna mjesta. U početku je to bilo lako organizirati, a kasnije, kad je broj sudionika značajno porastao, bila su nam potrebna barem dva autobusa. No, i tada se našlo dobrih ljudi koji su nas primili u goste.
Što smo sve naučili u kampu?
Naučili smo mnogo o nama, Hrvatima sa sjevera Bačke – o našoj tradiciji, baštini i identitetu. Učili smo o svatovskim, običajima kraljica, betlemara, kako se prave bičevi, ali i puca njima. Naučili smo plesati razne narodne igre. Neki od nas su se okušali i u sviranju tambure, ali i drugih tradicijskih glazbala kao gajdi, frule. Pjevali smo duhovne, ali i tradicijske pjesme, imali svete mise, ispovijedi. Naučili smo heklati, šivati, šlingovati, piliti drvo, betonirati i druge vještine koje nismo imali prigodu drugdje isprobati. Pravili smo i razne predmete od recikliranog materijala. Naučili smo izrađivati predmete u tehnici slame. Imali smo i kuharsku radionicu gdje smo sami zakuhali tijesto i razvijali ga za nasuvo, barát füle (taške), pekli smo i palačinke, gurablice, pravili kiflice, pogačice, lakumiće, taranu, gomboce s pekmezom, ali i grah s maslom, baš kao za Badnju večer. Svake godine u etnokampu je nastala jedna predstava, a mnogi su se prvi puta oprobali kao voditelji. Naravno, puno smo se i igrali. Naučili smo i mnoge igre koje su igrali naši stari kao i odlične moderne plesove.
Završna priredba i prodajna izložba radova nastalih u Etnokampu
Svake godine Etnokamp bismo završili svečanom priredbom na kojoj smo pokazali što smo sve radili i naučili, kao i prodajnom izložbom radova nastalih u Etnokampu. Nakon toga uvijek bismo se zadržali u zajedništvu i druženju.
Svatko od nas, vjerujem, u svojoj arhivi, na polici i doma ima barem neki (ako ne i više) uradaka iz Etnokampa. Mnogi se i danas koriste.
Proširenje Etnokampa u Vojvodini
Posljednjih nekoliko godina Etnokamp je gostovao i u drugim mjestima Vojvodine i zbog toga smo veoma sretni.
Mogli bismo vam još puno toga napisati o ovoj »instituciji« – Etnokampu Hrvatske čitaonice, ali nema ni mjesta, a ni potrebe. Vrlo brzo bit će novo izdanje, jubilarno, petnaesto pa dođite i osobno se uvjerite u sve. Ali, ne zaboravite: na vrijeme rezervirajte svoje mjesto, jer broj je ipak ograničen.
Vidimo se!
B. I.