23. srpnja 1940. – Obzor piše da su Hrvati iz Sombora i okolice na svečan način proslavili rođendan i imendan dopredsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije i predsjednika Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka. U 9 sati u mjesnoj župnoj crkvi župnik Antun Skenderović služio je svečanu misu uz asistenciju drugih svećenika. Poslije svečanosti u Hrvatskom domu održana je svečana akademija, na kojoj je sudjelovalo mnoštvo Hrvata. Tu su bili članovi mjesnog i kotarskog odbora HSS-a, HPD-a Miroljub, Hrvatskog radiše i drugih hrvatskih udruga. Predsjednik mjesne kotarske organizacije HSS-a odvjetnik Grga Vuković i župnik Skenderović su govorili o značenju proslave. (Foto: digitalna.nb.rs)
24. srpnja 1892. – Szabadság piše da su se u izdanju Szabadkai Hírlapa u Subotici pojavile dvije novinske publikacije koje su izazvale opću senzaciju. Jedna nosi naslov Bunjevački program (Bunyevácz program), a druga Dragi rođače i prijatelju (Kedves rokon és ügybarát). List dalje piše: »Imamo posla s bunjevačkim programom, kojeg se pisac nije usudio potpisati, a o čijem sadržaju Bunjevci ništa nisu znali. Imamo osim toga posla s jednim fantastičnim pismom za koje ne znamo tko ga piše komu. Veoma nadahnuti pisac je smatrao da je to najbolje prešutjeti. Međutim, usprkos tomu što je ono povjerlivo, time što je putem Szabadkai Hírlapa objavio i razdijelio njegove tajanstvene istine i apokaliptična predviđanja smatrao je potrebnim udariti u bubanj.« List dalje piše: »Ne možemo se odreći domoljubne dužnosti (...) da opomenemo građane, naročito pak poštene Bunjevce, koji su se uvijek domoljubno osjećali i s Mađarima živjeli u jedinstvu i slozi na potrebni oprez«.
25. srpnja 1914. – Neven piše da po novom popisu na Tompi-Kelebiji ima 795 Hrvata i 199 Srba. Srbi na Kelebiji imaju svoju školu, koju pohađa 25 djece. S druge strane pak, hrvatski mališani, kojih je najmanje četiri puta toliko, nemaju svoju školu, gdje mogu čuti svoju materinsku riječ.
26. srpnja 1919. – Neven piše da je u dvorani Muzičke škole u Subotici otvorena izložba mladih umjetnika iz Hrvatske, koja traje do 3. kolovoza. Konstatira da je izložba bila lijepo posjećena i da je prodano više slika.
28. srpnja 1921. – Neven piše da je jedan mladić, poslije kupanja u Paliću, potražio okrepu u gazda Marka (Marka Stipića), zakupnika štranda. Mladić nije bio zadovoljan uslugom i nastala je tuča: »Kraći kraj je izvukao jadni mladić, a to možda zato, što je bio manje oboružan za borbu – osim plivaćih gaćica naime nije na sebi i kod sebe imao ništa«.
29. srpnja 1926. – Neven piše da je prošlih dana veliki župan Bačke oblasti sa sjedištem u Somboru Milivoj Petrović pozvao na dogovor predstavnike svih kulturno-prosvjetnih ustanova i političkih stranaka u Somboru radi dogovora o zajedničkom potpomaganju postradalima od poplave u Podunavlju. Sve su političke stranke dobile poziv, izuzimajući mjesnu organizaciju Hrvatske seljačke stranke. Zbog toga su članovi i pristaše ove stranke (radićevci) poveli samostalnu akciju »kako bi se što prije moglo pomoći braći nastradaloj od poplave« (tj. šokačkim Hrvatima). Istovemeno, Toniki Bošnjaku »dodijalo« je što ni poslije godinu dana od dogovora s radikalima »nema ništa od somborskog sporazuma«, što je od toga takorekuć »ostao samo sir«. Blaško Rajić je iz Subotice urgirao Bošnjaku da nešto uradi po tom pitanju, te je odlučeno da do velikog župana odu dvojica Bošnjaka, dvojica Firanja, Parčetić i Buljovčić i da mu kažu: »Neka izvrši obećanja ili svaki sebi!«.
