Danas me rastužila činjenica da neću moći veslati cijelom dužinom Bajskog kanala. Vjerujem da svi već znaju, jer to često spominjem u svojim tekstovima, koliko volim ovaj kanal. Njegova širina, zelenilo, dubina, okruženje, mekoća... Sve o njemu. Namjera mi je bila svoju ljubav krunisati veslanjem od njegovog kraja, u Somboru, do njegovog početka u Baji. Dužina cijelog Bajskog kanala je oko 40 kilometara, a dio u Srbiji 11 kilometara. Dakle, nakon dva sata veslanja potrebno je prijeći u mađarski dio kanala, što se pokazalo nemogućim. Granični prijelaz na kanalu ne postoji, a kroz deset poziva graničnoj policiji, kapetaniji, ministarstvu nisam dobila rješenje kako je moguće legalno veslati cijelim tokom Bajskog kanala. Po mojoj ideji, postojao je obrazac koji ispunite i najavite da će u tom i tom trenutku navedene osobe prijeći granicu veslanjem kroz Bajski kanal, eventualno dodate brojeve putovnica i to je to. No, to nije tako i nalazimo se na (ne)omeđenom planetu.
Legalni prijelaz
Ovaj pothvat je propao, barem za sada, ali izgleda da ću ipak na godišnji odmor. Ove godine bilo je zaista teško pronaći ekipu za more, jer je nemoguće uskladiti godišnje odmore i sve obveze, a sve je upućivalo na odmor u Vojvodini u nekoj vikendici. No, prijatelji s djecom bili su uporni i rezervirali smo i jedva čekamo kraj osmog mjeseca.
Njima sam prepustila izbor destinacije za odmor, a na moje veliko iznenađenje izbor je pao na Novi Vinodolski, mjesto u kojem sam naučila plivati. U meni se pojavila neka posebna radost i jedva čekam otići.
Sjećanja
Tih je godina moja baka radila u ljetovalištima na Rabu i u Novom Vinodolskom, ako se dobro sjećam, a mama je odlučila dio godišnjeg odmora provesti s nama kod bake na moru. I tako smo preko Rijeke stigli do Novog Vinodolskog. Ja sam imala četiri godine, a brat dvije. Kao i sva djeca, dane smo provodili na plaži i nikad nam nije bilo dosta. Prema maminim pričama, bilo mi je malo dosadno jer nitko nije želio toliko vremena provoditi u moru i pridružila sam se grupi učenika koje je učitelj učio plivati. Smjestila sam se blizu njih i radila sve što su oni radili. Kretali su se sve dublje i kako sam ja bila dosta mlađa i niža od njih, u jednom trenutku sam potonula, ali sam uradila onako kako sam vidjela od učitelja i djece brzo isplivala. Mama kaže da mojoj sreći nije bilo kraja. Sutradan sam bila jedini kupač u uzburkanom moru. Maglovito se sjećam te plaže i voljela bih je pronaći ove godine. Ne sjećam se puno detalja, ali sjećam se ta dva velika kamena.
Google maps kaže da nam do smještaja treba pet sati i dvadeset minuta. To zvuči savršeno i ne sjećam se kad sam tako brzo stigla na more, jer smo obično išli na otoke ili u Dalmaciju pa nam je ipak trebalo puno više. Za one koji ne znaju, Novi Vinodolski pripada Primorsko-goranskoj županiji, nalazi se na strmoj uzvisini, iznad ušća Suhe Ričine, na jugoistočnom kraju Vinodolske doline. Sastoji se od dvadesetak naselja, a zahvaljujući blizini autoceste dostupna je svim destinacijama u Europi. A ako ipak radije putujete avionom, zračna luka na otoku Krku udaljena je svega 30 kilometara, a zračna luka u Zagrebu 180 kilometara.
Uglavnom, kako se nisam uspjela uskladiti sa svojima i biti najbolja teta na ljetovanju, dobivam priliku isprobati svoje vještine s malom djecom, ali i organizirati ljetovanje s grupom ljudi i malom djecom. Život u zajednicama poseban je izazov, pogotovo na ljetovanju, kada se svi idemo odmoriti. Veselim se novim izazovima i bacam se na istraživanje okoline te osmišljavanje zajedničkih i samostalnih akcija. Naravno, donosim izvješća i fotografije.
Gorana Koporan
