16. srpnja 1925. – Neven piše da su se na poziv Dobrotvorne zajednice Bunjevaca 11. srpnja sastali delegati svih hrvatskih društava u Subotici radi pripremanja velike narodne proslave 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva, koja bi se održala u jesen 1925. po uzoru na proslave u ostalim krajevima, »gdje su Hrvati i gdje se hrvatski i osjeća i misli«. List javlja da će biti izabran priređivački svečanosni odbor, tj. odbor za priređivanje svečanosti.
17. srpnja 1926. – Hrvatske novine pišu da je Željko Vidaković (1904. – 1927.), mladi hrvatski intelektualac, član više hrvatskih katoličkih udruga, započeo odvjetničku praksu u uredu odvjetnika Emila Havasa (1884. – 1944.), koji je bio urednik više mađarskih listova i družio se s prvacima mađarske kulture u Subotici: Gézom Csáthom i Artúrom Munkom.
18. srpnja 1914. – Neven u odgovoru listu Szabadkai Hétfői Hírlap piše: »A kad su Bunjevci salašari se susreli sa Strossmayer biskupom u novoj djakovačkoj crkvi i šnjim se porazgovorali, vladika je zanešen slušao naše salašare i sav razdragan je rekao: Ovo je najlipši hrvatski govor od svih što sam ji dosad slušao!«
19. srpnja 1913. – Neven piše o neprincipijelnosti člana mađarskog sabora Aleksandra Vojnića od Bajše. Naime, prilikom zastupničkih izbora 1910. obećao je Hrvatima Subotice da će potpomognuti njihove želje ako ga izaberu za zastupnika. Međutim, poslije tri godine nije ispunio svoje obećanje. List objašnjava: »Kao što smo predvidili nakon tri godine ispostavilo se je, da ne samo da nije ispunio obećanja njegova, nego je suprot naših interesa radio. Kraj naših učenih ljudi dobili smo tudjinca, dapače jednog kalvina za kr. javnog bilježnika. Na preparandiju smo žrtvovali, ali naše cure tamo nemaju mista. Učitelji koji neznaju ni riči našeg jezika, podučavaju našu djecu u škulama na pustarama Vamtelek, Gjurgjin i t. d., uslid čega bunjevačka dica ne uče ni Boga moliti bunjevački. Naš poslanik Bileč je obećao isposlovat primištenje ovakih učitelja, što je naravno i ostalo samo obećanje. Kraj silnog prometa u Subotici stanica nam je najloša u cijeloj Magjarskoj, pa će i ostat takova.«
20. srpnja 1936. – Jutarnji list piše da će odlukom Subotičke biskupije uskoro početi gradnja jedanaeste katoličke crkve u Subotici. Ta crkva će se, kako ističe list, u najnovijem stilu sagraditi na Kelebiji i bit će najveća crkva u gradu. Za gradnju je predviđeno 1 milijun dinara. Nacrt je izgradio Karlo Molcer.
21. srpnja 1939. – Subotičke novine pišu o temi vjerskog jedinstva jedne obitelji, podsjećajući na rečenicu iz Razprave hrvatskog preporoditelja Ivana Antunovića: »Brat brata će trpjeti, ako je s njim u vjeri razdijeljen, ali srdačno nikada neće jedan drugoga susretati«. U nastavku teksta komentira se: »Koliko li istine u ovim riječima! A ipak medju nama žive takvi, koji za ove riječi najvećega Bunjevca ne vode brigu. Zar to nije i te kako žalosno!«
22 srpnja 1926. – Neven piše da politički prvak subotičkih Hrvata Josip Vuković Đido »obradjuje svoju zemlju sam na svojim birešima, risarima«. Poručuje Bunjevačkim novinama (radikalsko glasilo) »neka se ono kani Đide«. To obrazlaže ovako: »Djido radi za narod i samo za narod, lično za sebe ne traži ništa. Njemu ne treba kao Marku Juriću jeftin zajam od države jer to po Djidinom mišljenju nije poštena politika. Djido se bori za prava bunjevačkih Hrvata i za tu borbu ne traži nikakvu nagradu, niti bi se za ikakve pare iznevjerio svojoj dosadašnjoj politici.«
