Povijest subotičkog sporta neraskidivo je vezana uz njen gospodarski i kulturni razvoj. U ovom gradu, točnije na Paliću, rođena je preteča modernih Olimpijskih igara u vrijeme kada su vlakovi već prometovali Suboticom, a u njezinom centru igrale se kazališne predstave, a profesori učili svoje učenike u Muzičkoj školi. Iz takve baze nije ni čudo što je, tek nešto malo kasnije od osnutka javnog gradskog prijevoza (preteče današnjeg Suboticatransa) i Gradske biblioteke, na zapadnom rubu grada osnovan Nogometni klub Bačka, najstariji i u bivšoj SFRJ, baš kao što nije čudno da je višestruki državni rekorder, reprezentativac Austro-Ugarske i pobjednik Međuolimpijskih igara 1906. Đuro Stantić iz Subotice, kao što nije čudno ni da je pionir domaćeg zrakoplovstva (i atletičar, hrvač i biciklist) Ivan Sarić Subotičanin, koji je 16. listopada 1910. sa subotičkog hipodroma poletio zrakoplovom. A bilo je to sve koncem XIX. i početkom XX. stoljeća.
Ni u kasnijim državnim uređenjima Subotica nije (puno) zaostajala za politički formiranim administrativnim centrima, a posebno kada je riječ o vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Postojeći klubovi su održavani, a novoformirani su nerijetko bili prvaci države ili pak u samom vrhu prvenstava, dajući, naravno, veliki broj reprezentativaca. Odnosi se to podjednako i na hrvanje i na stolni tenis; i na odbojku i na hokej na travi; i na mačevanje i na boks. Pa ipak, jedan je sport, ili bolje rečeno: porodica sportova, nekako uvijek, a posve nezasluženo, bio u sjeni i nogometa i košarke i već proslavljenih nabrojanih hrvanja, stolnog tenisa ili hokeja na travi. Ne, nije riječ o vodenim sportovima, mada bi se i o tome moglo pričati. Riječ je o zimskim sportovima, hokeju na ledu i klizanju prije svega.
I tu Subotica, bar kada je riječ o ovoj državi, ima zavidnu povijest, jer je Hokejaški klub Palić osnovan još davne 1939. da bi se šest godina kasnije preselio u grad pod novim imenom – Spartak. Osamnaest godina kasnije, dakle 1963., iza nekadašnjih Sokolskog doma, pa kasnije i kina Jadran i zgrade SD Spartak i Gimnastičkog društva Partizan, izgrađen je Stadion malih sportova, a 1969. u samo središte grada stižu i reflektori. Ljeti, kada se led istopi, Stadion malih sportova mjesto je na kom se održavaju koncerti, a zimi – zna se: klizalište puno mališana i njihovih roditelja, ali i mjesto treninga i utakmica HK Spartak. Dok su Beograđani i Novosađani u to vrijeme rezultate Olimpije, Jesenica i Medveščaka pratili uglavnom preko sportskih novina, dotle su subotički hokejaši izgarali na svom ledu kako se ne bi osramotili pred svojim navijačima. Da, bilo je to zlatnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća.
U međuvremenu, nestalo je nekoliko država, Beograđani i Novosađani i sami su se sjetili »tamo nekog hokeja«, nerijetko odvlačeći upravo najbolje subotičke igrače, izgradili dvorane kakve (na ovim prostorima) i priliče ovoj vrsti sporta, a Subotica je – i ne samo kada je hokej na ledu u pitanju (njegov travnati imenjak doživio je još goru sudbinu) – ostala tamo gdje je i zaustavljena sredinom osamdesetih: na rubu svih značajnijih zbivanja. I ulaganja posebno!
Hokejaši Spartaka natjecali su se u prvenstvima SR Jugoslavije, pa Srbije i Crne Gore, nekoliko puta bili viceprvaci iza klubova čiji se igrači nisu znali ni redovno klizati dok su na Stadionu malih sportova gostovali braća Hiti; jednom čak bili i nepriznati prvaci (poput Šibenke u košarci ili Vardara u nogometu), pa se preselili u Mađarsku da bi s tamošnjim klubovima trenirali i natjecali se u njihovom prvenstvu. Rekreativci, pak, čekaju zimu da bi nakratko mogli protegnuti noge na ledu, a roditelji čija djeca treniraju klizanje – ako to žele i u neko drugo godišnje doba – vode ih uglavnom u Segedin ili neko drugo mjesto u Mađarskoj, gdje postoje suvremena, zatvorena klizališta koja rade i kada vani nije minus.
Govoriti o tome da je, poput kazališta ili kompleksa zatvorenih bazena, u Subotici i priča o natkrivanju Stadiona malih sportova stara nekoliko desetljeća, suvišno je. Rezultati se vide: Stadion malih sportova postao je gori no što je bio prije 59 godina kada je izgrađen, jer – tada je bio nov. Upravo stoga – ako vam je stalo do njegove revitalizacije i stavljanja u izvornu, a modernu funkciju – podržite peticiju za izgradnjom pokrivenog klizališta kako nam djeca ne bi trajno otklizala u sredine koje brinu o razvoju svoje mladeži. Do sada je to u središtu grada (i u dvorištu bivšeg kina Radnički) učinilo nekoliko tisuća Subotičana. Ostalo je na lokalnoj samoupravi, Pokrajini i državi. Ako im je do toga uopće i stalo.
Z. R.