Ljudi žele biti dobri vjernici, ali ih često neke sporedne stvari odvuku s toga puta. Ovonedjeljno evanđelje na primjeru sestara Marte i Marije pojašnjava na koji način ljudi griješe kada je u pitanju odnos s Bogom (usp. Lk 10, 38-42). To je najčešće jer mi smatramo važnim ono što Bogu uopće nije.
Marta i Marija
Evanđelist Luka opisuje Isusov posjet sestrama Marti i Mariji. Svi znamo kako je kada nam dođu gosti. Želimo ih što bolje ugostiti, postaviti stol, iznijeti najbolju hranu. To zahtijeva veliki angažman domaćice, koja zbog toga često ne stigne sjesti sa svojim gostima. Tako je bilo i u domu Marte i Marije kada ih je posjetio Isus. Dodatni pritisak bio je i to što Isus nije bio tek običan njihov prijatelj nego učitelj, čudotvorac, za kojim su išli mnogi. Veličina Isusove osobe stvarala je dodatni pritisak na domaćine, jer su ga željeli ugostiti najbolje što su znali. Dvije su sestre u toj kući. Dakle, očekivalo se da obje sudjeluju u posluživanju uvaženog gosta. Međutim, nije se baš tako dogodilo. Mlađa sestra Marija sjela je slušati Isusa dok je Marta posluživala. Društvene norme, osobito ondašnjih Židova, strogo bi osudile Marijin postupak. To čak od Isusa traži i Marta, koja se umorila od posluživanja, dok sestra, iako je i ona domaćica, sjedi i sluša kao da je i sama u gostima. Zato Marta kaže Isusu: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne« (Lk 10, 40).
Međutim, u običnim situacijama, gdje ljudi očekuju da će slijediti ustaljene norme ponašanja, Isus uvijek iznenadi. Time nam otkriva što je Bogu uistinu važno, te da se čovjek svojim bespotrebnim brigama u stvari od Boga udaljava. Zato Isus kaže Marti: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti« (Lk 10,41-42). Svi su očekivali da će Isus pohvaliti Martu, koja se trudi ugostiti ga u svom domu, a on je pohvalio Mariju koja je, umjesto da pomogne sestri, sjela slušati što on govori.
Što Bog od nas želi?
Ovaj kratki evanđeoski izvještaj razotkriva smisao vjerničkog života. Ono što Bog od nas želi jest da ga slušamo, da smo u njegovoj blizini. Vrijeme koje u njegovoj blizini provodimo, to je jednako važno kao za Martu i Mariju Isusov posjet njihovoj kući. Isus nas želi svakodnevno posjetiti u našem srcu kroz molitvu, kroz sakramente. No, mi se previše razletimo oko ovozemaljskih stvari, kao što je učinila i Marta, te ne čujemo njegov glas i ne osjetimo njegovu blizinu. Ostavljamo molitvu za kraj dana, kada završimo sve poslove, kada odradimo sve što svijet od nas očekuje, a za Boga ostajemo umorni, toliko da nismo u stanju povjeriti mu se kroz molitvu, niti čuti njegov glas u svojoj nutrini. Tako i na misu odlazimo previše fokusirani na to kako izgledamo, tko je oko nas, jesmo li uradili sve što treba prije i što trebamo uraditi poslije. A Isus nas želi cijele, prisutne i tijelom i duhom. Samo tako je njegova blizina za nas plodonosna. Poslovi, brige i problemi, sve to treba ostaviti po strani kada želimo susresti Boga. Naša usredotočenost je izraz naše želje za istinskim susretom. A vjernik živi jedino u Božjoj blizini. Bog ga hrabri, daje mu snagu i priprema ga za vječnost. On čovjeku prilazi i zove ga, a na nama je da prihvatimo taj poziv, da ostavimo sve što nas ometa kako bismo hodili bliže k njemu i slušali njegov glas u svome srcu.
