Voćarstvo je posljednjih godina u Srijemu u velikom porastu, posebno u dijelu srijemskomitrovačke i šidske općine koje gravitiraju prema Fruškoj gori. Jabuke i koštičave voćne vrste (breskva, kajsija, trešnja), uglavnom su zasađene na višem dijelu Fruške gore prema mjestima Berkasovo, Erdeviku, Sotu, Kukujevcima. Do prošle godine voće su izvozili u Rusiju i na tržište Europske unije. Ove godine, zbog rusko-ukrajinskog rata izvoza neće biti, pa se voćari boje prezasićenosti domaćeg tržišta, a time i niske cijene, usprkos tome što će, prema riječima voćara, urod biti izuzetno kvalitetan.
Izvoz je jedini spas
U Staroj Binguli 90 posto stanovništva živi od voćarstva, budući da je zemlja sedma klasa, idealna za uzgoj voća. Selo raspolaže s oko 100 jutara zemljišta pod breskvama, jabukama, kajsijama, kruškama i šljivama. Kako navode voćari, jedino su početkom godine u kotlinama stradale breskve zbog mraza, dok voće na visinama nije pretrpjelo oštećenja. Željko Šerfezi na svojoj zemlji ima četiri hektara zasada bresaka, dva hektara krušaka i oko 70 stabala šljive. U njegovom voćnjaku počela je berba rane sorte breskve, koja je izuzetno dobre kvalitete, ali je upitno kome i po kojoj cijeni će prodati urod.
»Prije tri godine smo mogli direktno izvoziti. Kada smo radili direktan izvoz, zarada je bila dobra. I prošle godine je bilo izvoza i cijena breskve je bila fantastična. Tada je repromaterijal bio jeftiniji, porasle su cijene kemikalija, nafte, gnojiva i pakiranje voća. Velike izvozne tvrtke nas sada uvjetuju da oni preuzmu voće i izvrše sortiranje. Nude nam 55 dinara za prvu klasu voća. U odnosu na prošlogodišnju cijenu, koja je bila 100 dinara, sada je upola niža. Svjesni smo da ćemo, ako ne bude izvoza, opteretiti domaće tržište, posebno na kvantaškim tržnicama, što će onda uvjetovati znatno niže cijene. Godina će biti izuzetno teška za voćare«, navodi Šerfezi.
Hladnjače nisu rješenje
Budući da berba bresaka, ovisno o sortama, traje nekoliko mjeseci, voćari ne vide rješenje ni u skladištenju u hladnjačama.
»To nije rješenje, jer voće ne možemo dugo čuvati. Breskva dolazi sorta za sortom i mora se prodavati. Trenutno na tržnicama ima ranih bresaka. Cijena im varira od 80 do 100 dinara i to je za sada dobro. Kasnija sorta, koja je puno ukusnija i za kojom je veća potražnja, uskoro će dozrijeti i tada će biti problema s prodajom ranih bresaka. Mi voćari iz Srijema imamo dobru komunikaciju. Pomažemo jedni drugima i dobro funkcioniramo, ali nemamo plan jer je situacija neizvjesna. Imam stalne kupce na kvantaškim tržnicama u Beogradu, Novom Sadu i Šapcu. Tamo ću breskve nositi na prodaju i kako bude drugima, tako će biti i meni. Mislim da će mnogi voćari odustati od daljnje proizvodnje ako ne bude izvoza«, kaže Šerfezi i dodaje da će im dodatni problem u branju biti i nedostatak radne snage, budući da je posljednjih godina sve manja zainteresiranost nadničara za taj posao.
Niža cijena, bolja prodaja
Kajsija je ove godine dobro rodila, voćari ne pamte kada je bio toliki urod i kvaliteta. Također je i cijena dobra i kreće se od 50 dinara za preradu do 100 dinara za konzumnu. Emil Lazor iz Stare Bingule, osim bresaka, na hektaru zemljišta gaji i kajsije.
»Do prije nekoliko godina kajsiju smo sadili samo u dolinama, ali smo odustali od toga budući da je osjetljiva i da ne podnosi mrazeve. Treba je saditi na višim predelima gdje su vjetrovi, gdje je sunčano, jer njoj to pogoduje. Na višim predjelima je kajsija ove godine dobro rodila, čak i prerodila. Mi koji radimo s voćem duži niz godina imamo svoje stalne kupce i nakupce. Njima sam spustio cijenu pa dolaze kod mene i redovno kupuju. I na tržnicama spuštam cijenu, jer je bolje da je prodam po nižoj cijeni po 80 dinara i imam više kupaca nego po 150 dinara koliko traže drugi voćari. Ne pravim razliku između malih i velikih mušterija, popuste dajem i jednima i drugima. Imam svoju hladnjaču i ostatak voća čuvam u hladnjaku i čekam bolju cijenu. Usprkos svim problemima, mislim da ćemo naći neku računicu i uspjeti opstati u voćarstvu«, kaže Lazor, obrazlažući da je njihovo područje idealno za voćarstvo koje je posljednjih godina u usponu i od kojeg živi cijelo selo.
Ono čemu se voćari nadaju je da će pasti ekstremno visoke temperature i da neće biti vremenskih nepogoda koje bi do berbe mogle ugroziti kvalitetan i dobar urod, posebno u voćnjacima koji nemaju protugradnu mrežu. Što se opstanka tiče, mnogi se nadaju da će uz pomoć proizvodnje povrća, kojom se dodatno bave, uspjeti nadomjestiti gubitke u voćarstvu.
S. D.
