Nama, s lijeve na desnu stranu, su snimljeni prijatelji i susjedi Stipan Silađev i Ivan Topal (rođeni 1946.). Oni su na Bari, omiljenom sonćanskom kupalištu, za koje su svi Sonćani emotivno vezani. Bara je nastala poslije niza poplava s početka XX. stoljeća od kojih su bile najveće 1924. i 1926. Kanali koji su također tada nastali, ali i oni koji su kasnije prokopani, dovodeći i odvodeći vodu, čine da Bara nije stajaća bara, već protočna voda. Nalazi se jugozapadno od Sonte usred plodnih njiva, nekada i vinograda. Sada je okružena gdjekojom topolom, vrbom, šipražjem, trskom i šašem. Lijepi prirodni ambijent narušen je tek po nekom novoizgrađenom vikendicom.
Kao i sva mladež, i ova dva kupača su se ljeti skoro svakodnevno kupala na Bari, ako ih roditelji nisu doma čime zaposlili. Stipan je ovdje učenik gimnazije, a Ivan Trgovačke škole u Somboru. Tijekom školovanja stekli su zvanja, Stipan po završetku gimnazije u Somboru i Pedagoške akademije u Osijeku, nastavnik biologije i kemije, a Ivan trgovac. Nakon djetinjeg doba dio momačkih dana su također proveli zajedno. Obojica su se zaposlili u svojoj struci, a onda je Ivan kao oženjen čovjek i otac dvogodišnjeg djeteta, 1970. s obitelji odselio u Australiju.
Stipan je predavao biologiju u osnovnoj školi u Sonti. Često je s djecom izlazio u prirodu radeći očiglednu nastavu čime su djeca bila oduševljena. Vodio ih je na općinska i pokrajinska natjecanja i na jedno savezno. Najveći uspjeh postigao je na saveznom natjecanju Nauka mladima u Sarajevu (Igman,  1985.). Tu su sonćanski učenici VIII. razreda ocijenjeni kao najbolji u cijeloj SFRJ, što je najveći uspjeh Osnovne škole Ivan Goran Kovačić u Sonti za sva vremena, budući da da SFRJ više nema.
Izvan nastave se bavio entomologijom (izučavanje kukaca). Popisao je sve vrste leptira u Vojvodini, a pronašao je, za Europu do tada nepoznatu vrstu leptira. To je Apatura metis (dunavski šarenac) koji se preljeva. Budući da se ova vrsta leptira rijetko javlja, ostala je neistražena (biotop i razvojni stadiji) do tada. U suradnji s akademikom, prof. dr. Zdravkom Lorkovićem iz Zagreba objavio je rezultate istraživanja u svjetskom znanstvenom časopisu Atalanta iz Würzburga (Njemačka), što je naišlo na veliki odjek u znanstvenim krugovima sve do Japana. Japan ima svoju »verziju« Apatura metis substituta koja je već bila istražena za razliku od naše europske vrste.
Ivan se, došavši u Australiju (ne poznavajući jezik), mogao zaposliti u građevini. To mu je bila olakšavajuća okolnost, jer je odrastao uz oca majstora-zidara. Neprekidno je radio, učio jezik, zanat i prihvaćao novi život. Od običnog zidara se usavršio do izvanrednog majstora, restauratora starih kuća što se u novoj domovini jako cijenilo i izvrsno plaćalo.
Ivanov sin je amaterski igrao američki nogomet u timu Berwik (Bervikovi rudari) kao ofenzivni igrač br. 21. Deset godina je nosio naslov najboljeg igrača. Ubrzo po prestanku igranja američkog nogometa dio grada Melburna, Officer, mu se zahvalio dajući njegovo prezime jednoj ulici – Driver Topal.
Dva kupača s fotografije su zadržala prijateljstvo tijekom svih ovih dugih godina. Oba su sada u mirovini. Ranije su između Sonte i Melburna razmjenjivana pisma, razglednice i fotografije i poneki telefonski razgovor. Danas je to internet, pa se često čuju i vide.
Ruža Silađev