Nekadašnje futoško vlastelinstvo danas je obuhvaćeno velikom katoličkom župom Presvetog Srca Isusova kojoj je sjedište u Futogu i u kojoj se nalaze još i katoličke zajednice u Bačkom Petrovcu, Rumenki, Kisaču (koje imaju svoje kapele) te Begeču i Veterniku. Za sve njih, a riječ je o oko 1.000 katolika iz nekoliko naroda, u većini Mađara, Hrvata i Slovaka, duhovno skrbi futoški župnik vlč. Antun Kopilović.
Sv. Petar i Pavao
Dvije su zajednice u proteklome tjednu slavile svoje proštenje. Zajedničko za njih je što ovdašnja katolička javnost za njih gotovo ni ne zna. Rumenka je proslavila apostole sv. Petra i Pavla, svetom misom 29. lipnja. Naglašujući kako je danas potrebno svjesnije moliti za poglavara Crkve, papu Franju, vlč. Kopilović je, na homiliji mise proštenja, kazao da su mnogi vjernici sigurni kako se on kao poglavar Crkve ničega ne treba bojati.
»Današnji Papa, kao i sv. Petar, trpi mnogo progonstava, iskrivljavanja njegovih riječi i podmetanja raznih vrsta. Trebamo moliti za papu da ga Bog sačuva i živim i zdravim, ali da ga i sačuva duhovno jakim, kao što se prva Crkva molila za Petra, te ga je Bog na vrlo čudesan način spasio iz okova«, naglasio je župnik.
Na misnome slavlju sudjelovali su malobrojni vjernici te dvojezične vikarije, koji se, međutim, svakoga tjedna sakupljaju u svojem molitvenom domu. Molitveni dom sv. Petra i Pavla nalazi se u Ulici Endrea Adyja br. 36 i predstavlja kuću prilagođenu bogoslužju, s dograđenim zvonikom. Kada je poplava 1965. zahvatila Novi Sad i njegovo zaleđe, rumenački Hrvati pokrenuli su kupovinu kuće i preuredili je u prvu rumenačku katoličku bogomolju dragovoljnim radom i odricanjem, a pokroviteljstvo nad tim poslovima preuzela je župa Imena Marijina u Novom Sadu. Molitveni dom je izgrađen i posvećen prije 55 godina, 1967. godine. U Rumenki živi oko 100 katolika, od kojih su trećina Hrvati.
Sv. Ćiril i Metod
Zajednica u Kisaču proštenje je proslavila 5. srpnja, na blagdan svetih slavenskih apostola. Na misi se od, kako se misli, petnaestak obitelji u ovom selu u kojima u vjerski i nacionalno mješovitim zajednicama žive i katolici, sakupilo četiri vjernika. Molitveni dom se nalazi u dijelu privatne kuće u ulici dr. Janka Gombara 87a. Rođene sestre Marija Grňa i Ružica Muha, obje Hrvatice udane u slovačke obitelji, skrbe za prostor i misna slavlja.
Govoreći o svetoj braći, Kopilović je, u homiliji, govorio o navjestiteljskoj misiji Crkve.
»Čovjek koji radi za Boga ne može ići po svojoj volji, znanju i iskustvu. Kad se radi o kraljevstvu Božjem, tu čovjek puno toga svojega mora otpisati jer se ono ne temelji na ljudskom znanju nego na žrtvi onih koji idu u Isusovo ime propovijedati«, kazao je župnik.
»Nas raduje kada dođe poznati propovjednik i pokrene župe, no trebaju nam se duša i srce otvoriti prema onomu što Bog preko njih želi učiniti«, dodao je on.
Nakon mise, uz ugošćavanje svećenika i gostiju, domarka Marija Grňa, vrijedna osamdesetpetogodišnjakinja, kazala je kako je unutrašnjost misnoga prostora okrečila ona, a vanjski dio njezin unuk, te kako su zamijenjena dva prozora kapelice. Okolica kuće, gdje je godine 1991. molitvena dvorana posvećena svetoj braći, nakon odvajanja od prostora koji je korišten s metodistima, krase evangelička i pravoslavna crkva, dok katolička nema vanjska kršćanska obilježja. Kuriozitet koji se zapaža u malenom molitvenom domu jest da se u njemu nalazi slika Marije Pomoćnice prenesena iz gotovo nepoznate crkve njoj posvećene na obližnjem imanju Irmovo, koja je srušena nakon II. svjetskog rata.
M. Tucakov
