Dvojezično euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove 16. lipnja u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je biskup Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin u zajedništvo sa svećenicima istoimene biskupije. Tijelovo je u narodu još poznato kao Br(a)šančevo, a sama procesija s Presvetim izraz je vjere.
Predstavljeni bandaš i bandašica

Biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na važnost i značaj ovoga blagdana, te je napomenuo kako bi bilo dobro da svaki od nas uči od Isusa biti uslužan. Uslužan, osobito prema svojim bližnjima i njihovim potrebama, jer, kako je i evanđelist rekao, Isus je rado primao ljude i nikoga nikada nije odbio. Podsjetio je okupljene vjernike da je Isus i danas takav. I nas danas prima. Rado, bez obzira gdje i kada ga tražili.
Tijekom misnoga slavlja mladi u nošnji i djeca u bjelini aktivno su sudjelovali čitajući i prinoseći darove, a pred kraj misnog slavlja je formirana svečana procesija oko katedrale u koju su se osim ministranata, svećenika, Presvetog oltarskog sakramenta, mladih u nošnji, pjevača, uključili i brojni vjernici koji su skupa iskazali svoju vjeru. 
Stariji dobro pamte tijelovsku procesiju kroz grad, koja je bila uobičajena sve do Drugog svjetskog rata, a tijekom komunizma se o njoj nije smjelo niti govoriti. Ovakva veličanstvena procesija ponovno je obnovljena tek 1995. godine. Po riječima mons. dr. Andrije Anišića, procesija je išla ulicama grada ‘95., ‘96., ‘97., ‘98., a 1999. godine je ukinuta zbog bombardiranja, te narednih godina nije obnovljena. 
No, kako neslužbeno saznajemo, u planu je da se već naredne godine ponovno vrati tijelovska procesija kroz grad, koja bi trebala ići istom rutom kao i ranijih godina, od katedrale do franjevačke crkve sv. Mihovila Arkanđela. 
Po ustaljenoj tradiciji na blagdan Tijelova predstavljaju se i predvoditelji žetvenih svečanosti Dužijance. Tako je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić predstavio bandaša Dominika Skenderovića i bandašicu Katarinu Piuković. 
Bandaš Dominik dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova iz Tavankuta. Završio je Tehničku školu Ivan Sarić u Subotici, smjer strojarski tehničar za kompjutorsko konstruiranje, uposlen je u Venera bikeu. Uz svoje roditelje bavi se i poljoprivredom i stočarstvom. 
Katarina je studentica Fakulteta tehničkih znanosti u Novom Sadu, na smjeru inženjerski menadž-ment. Uposlena je kao prezenter dnevnika na hrvatskom jeziku na Radio-televiziji Vojvodine. Dolazi iz župe Uskrsnuća Isusova.
Oboje su vrlo aktivni u zajednici, kao i u Dužijanci i, kako su rekli, iako im je sve poznato i blisko, ne znaju što ih sve čeka. Čast im je što su izabrani biti predvoditeljima Dužijance 2022., a ovo će iskoristiti da mogu Dužijancu vidjeti iz nekog drugog, do sada nepoznatog kuta.  
Predstavljeni su i mali bandaš i bandašica, a to su Ema Ivković i Andrija Kujundžić, koji će već u nedjelju, 26. lipnja, predvoditi Dužijancu malenih.  

Prošlost – motivacija za budućnost 

Kao što je spomenuto, i ove godine na Tijelovo su se djeca, uglavnom prvopričesnici, oblačili u bjelinu i laticama ruža posipali put kojim je prolazio biskup s Presvetim sakramentom. Mladih u nošnji je bilo, što djevojaka, što mladića, ali u relativno malom broju, te je to bio poticaj da zavirimo u osobne arhive i Topoteku. Valja se podsjetiti kako su nekada izgledale procesije i tko su bili njeni sudionici. Barjaci koji su se nosili ove godine bili su i na tijelovskim procesijama i prije više od stotinu godina. 
Slika 1. – Na slici su članice Katoličkog divojačkog društva, na čelu s predsjednicom seka Jovanom Stantić (u crnom izdvojena od reda). Ono što je karakteristično za Tijelovo, članice društva su se povezivale u bile marame, naravno one koje su ih imale. 
»Nisu te marame bile skroz bijele boje, nego više krem, drap ali sve tako vidne marame su se tad zvale bile marame. Pravilo koje je zadržano svih ovih godina jeste da su sve divojke, bez obzira na uzrast, za Tijelovo bile povezane u marame na dva kraja«, priča Marinko Piuković, vlasnik fotografije koja je nastala 30-ih godina prošlog stoljeća.  
Uvijek su momci nosili barjake, nosili su se tijelovski barjak, zatim barjak Katoličkog divojačkog društva, kao i barjak Bunjevačkog momačkog kola, a barjak je imala i podružnica župe sv. Jurja. 
Slika 2. – Žene nikada nisu nosile barjak, što podrazumijeva da su muškarci nosili i barjak Katoličkog divojačkog društva. 
Slika 3. – Po pričanju vlasnika fotografije Marinka Piukovića, između dva svjetska rata u Subotici su se priređivale velike Tijelovske procesije koje su prolazile gradom. Fotografija je nastala 30. svibnja 1929. godine, a na njoj su članovi Bunjevačkog momačkog društva. 
Slika 4. – Vrlo slična fotografija nastala je sedam godina kasnije 11. lipnja 1936. godine. U vlasništvu je Marinka Piukovića, a ono što ovu fotografiju čini dodatno zanimljivom jest kožni remen koji nosi glavni (središnji) barjaktar. Barjaci su teški i veliki i kako bi olakšali nošenje (budući da je bila dulja ruta) momci su napravili kožne remenove kao pomoć. Po riječima Piukovića, jedan takav remen je sačuvan do danas. 
Ž. V.