18. lipnja 1921. – Neven piše da bivši subotički gradski činovnik Petar Gencel, jedan od zastupnika na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Hrvata i drugih Slavena u Novom Sadu 25. studenoga 1918., »sjedi već preko godinu dana u istražnom zatvoru, a smjela bi istraga trajati najviše 6 mjeseci«. List zaključuje: »Najbolji dokaz, da je nevin, kad niti nakon godinu dana nijesu mogli skupiti dovoljno dokaza za podignuće optužnice«.
19. lipnja 1921. – Neven piše da je Mirko Ivković Ivandekić smijenjen s položaja glavnog gradskog odvjetnika Subotice, »jednostavno, balkanski, bez ikakova i formalnog obrazloženja«. Naime, gradonačelnik i prvak Narodne radikalne stranke Andrija Pletikosić je »zatražio više puta od g. dra Ivkoviću pismenu izjavu, da se odrekne bunjevštine, odnosno da istupi iz bunjevačko-šokačke stranke, jer da će se u protivnom slučaju protiv njega postupati«.
20. lipnja 1925. – Hrvatske novine pišu da je Marko Kuntić, sin ugledne hrvatske obitelji u Subotici, diplomirao 18. lipnja na mjesnom Pravnom fakultetu.
21. lipnja 1933. – Jugoslovenski dnevnik piše o veličanstvenom sprovodu prerano preminulog Lazara Orčića, prvaka subotičkih Hrvata, jednog od sudionika revolucionarnih događaja 1918. u Subotici. Pokojnik je pokopan na Bajskom groblju. Pogrebna povorka je prošla kroz Strossmayerovu, Jelačićevu (Matka Vukovića) i Prestolonasljednika Petra ulicu (Somborska cesta). Za vrijeme povorke svirala je vojna glazba. Sahrani su prisustvovali gradonačelnik Ivan Ivković Ivandekić, inače stari poznanik, s gradskim vijećem, predsjednik Okružnog suda Aleksandar Tasić i drugi gradski prvaci. Na groblju su govorili Matija Evetović u ime gradskog vijeća, hrvatske nacionalne omladine i školskih drugova. Biskupski vikar Blaško Rajić je u svom govoru iznio nacionalni rad pokojnika i ukazao na njegove vrlike. Počasna četa je kao posljednju poštu ispalila plotun.
22. lipnja 1920. – Neven piše da je 20. lipnja popodne održan narodni zbor u babičkom šoru na Bikovu pred nekoliko stotina ljudi. Govorili su prvaci subotičkih Hrvata župnik crkve sv. Tereze Avilske Ljudevit Budanović i Joso Prćić. Zbor je tražio pripojenje Bajskog trokuta i cijelog teritorija Subotice (s Tompom) Kraljevini SHS. Ishod zbora je bio osnivanje podružnice Narodnog udruženja (zametka Bunjevačko-šokačke stranke osnovane 15. rujna iste godine) u Bikovu.
23. lipnja 1920. – Neven piše da je 22. lipnja otpočela glavna rasprava prijekog suda u Subotici protiv glavnih vođa pobunjenika, koji su u Subotici u noći 19. na 20. travnja pokušali izazvati prevrat. Senatom (sudskim vijećem) predsjedao je Ivo Milić, a optužbu je zastupao državni odvjetnik (tužitelj) Aleksandar Magarašević. Odvjetnička komora je kao branitelje označila nekoliko odvjetnika, a kojih su Hrvati: Andrija Pletikosić, Josipa Mamužić i Mirko Ivković Ivandekić.
Optuženici su bili Jozo Šindrić, Kalman Futo Dorožman, Šimon Gres, Vince Gaál Kovács, István Kulić, Đuro Kaić, Mihály Márki, Antun Macinger, Mihajlo Mesaroš Novak, András Odor, Matija Virag, Jozo Vuršt, Vilmos Fejes, Marko Tóth, Pavle Janović i Franjo Nagy.
24. lipnja 1926. – Neven piše da Marko Jurić i Antun Vidaković, radikalski prvaci u Subotici, nisu demantirali svog partijskog kolegu Ivana Crnkovića, koji je na konferenciji pristaša Ljubomira Jovanovića, bivšeg pripadnika Narodne radikalne stranke i rivala Nikole Pašića, rekao da su Jurić i Vidaković »obojica dobili jeftinog zajma od državnih banaka«. List zaključuje: »Obojica ćute, a tko ćuti – potvrđuje«.
