Mali bandaš i bandašica na Dužijanci također imaju svoju dužnost i obvezu. Tijekom ratnih godina (I i II svjetski rat) bili su nositelji žetvenih svečanosti i možemo reći da zahvaljujući njima Dužijanca ima kontinuitet više od stotinu godina. Posljednjih petnaest godina djeca uz središnju proslavu Dužijance imaju i svoju zahvalu – Dužijancu malenih. 
Čast biti malim bandašem i malom bandašicom ove godine je pripala Andriji Kujundžiću i Emi Ivković. 
Andrija je učenik trećeg razreda cjelovite nastave na hrvatskom jeziku u OŠ Matko Vuković u Subotici, ima deset godina i dolazi iz župe Uskrsnuća Isusova, gdje je redoviti ministrant. Treće je dijete u obitelji Miroslava i Jelene Kujundžić, te ima dvije starije sestre: Terezu i Antoniju. 
U slobodno vrijeme Andrija se igra s prijateljima, vozi bicikl, a planira početi trenirati hokej, jasno kada se za to stvore uvjeti. Dužijanca mu je, kako je rekao nešto poznato. 
»Kad sam bio manji, oblačio sam se u nošnju i s roditeljima sam sudjelovao u povorci«, kaže Andrija i objašnjava da je Dužijanca u stvari zahvala Bogu za kruh. 
Andrija nam je otkrio i što voli, a što ne. 
»Ne volim učiti, a volim raditi. Pomagati tati i ići na salaš kod uje i tamo raditi, voziti traktor, hraniti svinje, čistiti... To volim, a kad odrastem želim biti inženjer ili imati neku svoju firmu«, ispričao nam je mali bandaš koji je za ovu prigodu obukao novu nošnju, šivanu baš za njega. 
»Uglavnom sam se sam obukao, jako malo mi je tata pomogao. Na sebi imam košulju, svileni prsluk, čakšire i čizme, a na glavi šešir«, pojasnio je Andrija koji se veselio jer je vidio i svoje prijatelje u nošnji.  
Ema je učenica trećeg razreda OŠ Miroslav Antić na Paliću, također ima deset godina i pripada Palićkoj župi Blažene Djevice Marije, Kraljice svijeta. Na vjeronauk dolazi u katedralnu župu sv. Terezije Avilske, gdje je ove godine primila i sakramenat prve svete pričesti. Ema se bavi umjetničkim klizanjem, a kako je rekla kada nema leda, onda trenira na rolerima ili ima vježbe kondicije i istezanja. Uz to, Ema voli i pjevati. Protekle dvije godine sudjelovala je na Smotri dječjih pjevača i zborova, a kako je rekla želja joj je jednoga dana nastupiti i na Festivalu bunjevački pisama, baš kao i njena mama Lidija, koja se, kao i otac Slobodan, bave glazbom. 
Mala bandašica spada u rijetku ekipu djece koja vole ići u školu. 
»Volim ići u školu, mada me ponekad iznervira zadaća jer provedem puno vremena radeći ju«, priča nam Ema i odgovara na pitanje što bi voljela biti jednoga dana? 
»Znam da se želim i dalje baviti umjetničkim klizanjem i da želim pjevati, a što ću biti kad odrastem, još uvijek ne znam. Imam još vremena«, pojasnila je. 
Ema se do sada nije oblačila u nošnju, ali kako je rekla svidjelo joj se biti u nošnji. 
»Bila sam obučena u šling (bijeli vez) i nije mi bilo teško, samo je bilo toplo. Sretna sam zbog ovoga i bilo mi je lijepo. S obzirom na to da sam bila u središtu pažnje imala sam tremu, ali sam je na kraju svladala. Nošnju smo posudili iz HKC Bunjevačko kolo, a mama mi je pomogla da se obučem«, kaže Ema i dodaje kako je ranijih godina dolazila gledati Dužijancu i da joj je povorka posebno lijepa, te da jedva čeka da se i ona može provozati karucama. 
Malog bandaša i malu bandašicu moći ćete ponovno vidjeti na središnjoj proslavu Dužijance 2022., (14. kolovoza) kada će biti pratnja bandašu Dominiku Skenderoviću i bandašici Katarini Piuković. 
Ž. V.