Svi smo međusobno različiti. Ponekada se razlike ističu kao nešto pozitivno i poželjno, a nekada oni koji su različiti zbog toga trpe. Međutim, sve nas povezuje Kristov križ, te pred tom vezom svaka razlika gubi svoj smisao. O tome govori i apostol Pavao u Poslanici Galaćanima (usp. Gal 6,14-18).
Novo stvorenje
Židovi su uvijek sebe smatrali superiornijim od drugih naroda, budući da su bili Božji izabrani narod. Pogane su toliko odbacivali da su se smatrali obredno nečistima ukoliko bi došli u kontakt s njima. Međutim, dolazi Isus Krist i stvara novi narod Božji. Čovjek se više ne mora roditi kao Židov kako bi pripadao odabranima. Taj narod nadilazi granice naroda i narodnosti, a dio njega se postaje vlastitim izborom, bez obzira na ono što je netko po rođenju. No, Židovi u prvim vremenima kršćanstva nisu to mogli lako razumjeti i prihvatiti. Za njih su pogani i dalje bili ljudi drugog reda. Te je bilo potrebno poučiti ih, kako bi mogli odbaciti takav stav.
Pavao Galaćanima poručuje: »Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje.« (Gal 5,15). Što smo bili prije, postaje nevažno, jer krštenjem postajemo novo stvorenje, dijete Božje, dio Božjega naroda. Sve što nas je do tada razlikovalo i sve što nas i dalje razlikuje, sporedno je, za Boga nebitno. Krštenjem se rađamo na novi život u kojem Bog dokida staleže, klasne i sve druge razlike, te nas sve gleda isto i sve nas ljubi isto. U prvim vremenima, kada su se ljudi krstili kao odrasli, jer su uistinu odabrali vjerovati u Krista i živjeti po njegovom nauku, u njihovom se životu i očitovala novost koju donosi Krist onima koji ga ljube.
Pavlove nas riječi i danas podsjećaju da, unatoč svim razlikama koje postoje među ljudima, svi smo ipak isto – Božja ljubljena djeca, njegov izabrani narod. Nitko nije privilegiran, niti manje vrijedan. Jedino je potrebno da primimo krštenje, koje nas sve izjednačava pred Bogom. Što će dalje biti i kako će naš odnos s Bogom teći, ovisi isključivo od nas samih. Svima nam je dana jednaka prilika.
Novost treba biti vidljiva
Prilike su danas drugačije. Čovjek ne prima krštenje kao rezultat osobne vjere, kao u počecima, već je naše ono izraz vjere naših roditelja. Zato mi onu novost koju baštinimo krštenjem, trebamo oživljavati tijekom svoga života i dopustiti joj da postane vidljiva. Netko živi u kršćanskom okruženju, te stalno nastoji biti prepoznatljiv u svijetu kao vjernik. No, netko ne. Zbog različitih uzroka, iako kršten, živi daleko od Krista i Crkve, te u jednom trenutku, potaknut nekim događajem, doživi obraćenje. U zajednicama tada često naiđu na atmosferu, kakva je u prvim vremenima bila u odnosu Židova i pogana. Osjećaju se neprihvaćeno, jer su novopridošli, a oni koji su tu stalno smatraju se boljima i važnijima, zaboravljajući da smo Bogu svi jednako važni.
Pavlove nas riječi ove nedjelje podsjećaju na novo stvorenje koje smo postali krštenjem. Ta novost nas sprječava da se prilagođavamo ovom svijetu. Ona nas čini dijelom Božjega naroda i dana nam je kao prilika da se jednoga dana susretnemo s Kristom u Nebu. Također, Pavao nas podsjeća i na jednakost svih nas pred Bogom. Koliko sami želimo da smo Bogu bliže i da smo ljubljeni i važni, toliko to vrijedi i za svakoga našeg brata koji je krštenjem postao također dio Božjeg naroda. Ta jednakost pred Bogom nam je poticaj na ljubav, poštovanje, podršku i sve ono što kao brat kršćanin trebamo pružiti svome bratu.
