25. lipnja 1939. – Jutarnji list piše da je 24. lipnja u 9 sati održana sjednica Gradskog vijeća u Subotici na kojoj su novi gradonačelnik Ladislav Lipozenčić i 15 novih vijećnika položili prisegu. Skupština je između ostaloga razmatrala prigovor HPD-a Neven protiv odluke gradskog poglavarstva da se jedan gradski klavir preda Mađarskoj čitaonici. Spomenuto društvo tražilo je klavir za sebe. Stanovište Nevena branili su Radivoj Miladinović i Ivan Poljaković, a za Mađarsku čitaonicu se zalagao Božidar Ristić. Glasanjem je odlučeno da se klavir preda Mađarskoj čitaonici.
26. lipnja 1921. – Neven piše da je gradski kapetan Subotice Andrija Mazić (jedan od važnijih članova Bunjevačko-srpske narodne garde iz 1918.) smijenjen sa svoje dužnosti.
27. lipnja 1928. – Dom prenosi govor prvaka vojvođanskih Hrvata Josipa Vukovića Đide izrečen na sprovodu predsjednika Hrvaske seljačke stranke Stjepana Radića u Zagrebu. Između ostaloga Đido je umolio prisutne da »nikada ne zaboravi na onih 200.000 Bunjevačkih i Šokačkih Hrvata, da onda, kad hrvatski narod bude doživio podpunu slobodu, koja će u to čvrsto vjerujemo, niknuti iz vaše mučeničke krvi, da onda ne zaboravite na nas«.
28. lipnja 1913. – Neven označuje Matu Vojnića od Bajše (mlađeg) kao prepreku naporima Paje Kujundžića, Vece Mamužića i Dušana Petrovića oko uvođenja hrvatskog jezika u subotičke škole. List tvrdi da se on primio predsjedništva u Školskoj stolici (odboru) Subotice zato da osujeti težnje Hrvata. »Naoružan svim silama zvanične vlasti odgadjo je raspravu pitanja, mučio je, plašio je, nagovaro je, razvijavo je Bunjevce iz škulske stolice i pošlo mu za rukom razštrkat manjinu Bunjevaca pri glasanju i sotim su se izgovarali prid vladom, da ni Bunjevcima ne triba njev jezik u škulama, govorili su ovo, premda su sami svojim očima gledali kako su prvi put svi Bunjevci istrajali do zadnjeg časa, premda su znali, da su zato odgodili raspravu jer su Bunjevci složni i iztrajni bili za svoj jezik!«.
29. lipnja 1912. – Neven piše da će 29. lipnja (na dan sv. Petra i Pavla) Antun Vojnić Tunić održati svoju mladu misu u crkvi sv. Đurđa u Subotici. Ovaj događaj uveličat će pjevačko društvo Katoličke čitaonice sv. Đurđa.
30. lipnja 1917. – Hrvatska njiva piše o Hrvatima Bačke i Banata: »Dalje prema istoku, oko Kikinde u Torontalskoj županiji, imade također nekoliko šokačkih sela, kao hrvatska Keča, Klara pa Boka i Nezina. Tu susrećemo čista naša imena kao Kauriće, Pozojeviće, Berkoviće i t. d., zapravo pojedina ova obiteljska imena prevladjuju i brojno u tim selima. Oko Pančeva imade također nekoliko sela, u kojima imade i Hrvata. U selu Starčevu (5-6 km. udaljeno od Pančeva) zatekao sam ih jedne nedjelje, kako uz svirku tambura igraju narodno kolo«.
1. srpnja 1920. – Neven piše da je 27. lipnja održana izvanredna skupština Pučke kasine u Subotici. Predsjedao je Marko Dulić, a zapisnik je vodio Matija Išpanović. Prisustvovalo je oko 150 članova. Joso Prćić je predložio da u Beogradu otputuje jedna poklonstvena deputacija, koja bi ujedno zatražila da sinovi bačkih Hrvata ne vrše vojnu službu u Skoplju i Makedoniji, nego da ostanu u Subotici ili Bačkoj. Prijedlog je primljen jednoglasno s nadopunom Mije Mandića. Određeno je da poklonstvena deputacija krene 4. srpnja poslije podne. Izabran je poseban odbor za pripremu deputacije. Članovi tog odbora su: Mijo Mandić, Stipan Vojnić Tunić, Blaško Rajić, Lajčo Budanović, Ilo Kujundžić, Marko Dulić, Miško Prćić, Tome Čović, Matija Išpanović, Josip Prćić i drugi.
