U dosadašnjih tisuću brojeva tjednika Hrvatska riječ pisalo se o nebrojeno događaja i ljudi iz raznih sfera života ovdašnje hrvatske zajednice. Sve to bilo je i jeste više nego važno zabilježiti, što zbog značaja čuvanja traga o jednom narodu, njegovim aktivnostima, uspjesima, problemima, tako i zbog važnosti informiranja svakog pojedinca. Naš tjednik zapravo i postoji zbog onih kojima je namijenjen i bez kojih njegova misija ne bi imala smisla, a to su naši čitatelji. Stoga u ovom jubilarnom, tisućitom, broju donosimo njihove dojmove i mišljenja koja se tiču jedinog tjednika na hrvatskom jeziku u Srbiji, odnosno njegovog sadržaja – o tome što rado čitaju u njemu, što bi promijenili, kojim temama dopunili...
Joso Miković, Subotica: »Hrvatsku riječ čitam redovito i drago mi je što se svakoga petka mogu informirati o događajima unutar hrvatske zajednice na ovim našim prostorima. Želio bih malo više čitati o glazbi, prije svega tamburaškoj, jer ona je neraskidivi dio našega naroda«.
Ivan Arančić, Subotica: »Čitatelj sam Hrvatske riječi od njenog prvoga broja, a dugo sam bio i korisnik godišnje pretplate. U novini najviše volim čitati tekstove koji imaju povijesnu poveznicu s brojnim događanjima iz života Hrvata, ali i ostalih naroda koji stoljećima žive na teritoriju Subotice i Vojvodine«.
Jelka Ćurčić, Šid: »Redovito čitam tjednik Hrvatska riječ. Uglavnom čitam sve kolumne, jedino ne volim čitati o politici. To su jedine teme u tjedniku koje izbjegavam čitati. Najviše volim čitati o događanjima hrvatske zajednice koja se organiziraju u Vojvodini. Te događaje najviše pratim i volim vidjeti fotografije narodnih nošnji i sve ostalo što krasi našu tradiciju i kulturu. Mislim da je tjednik na hrvatskom jeziku iznimno važan. Hrvatska riječ jedine su novine na hrvatskom jeziku iz kojih možemo čitati o događajima i svim aktualnostima hrvatske zajednice. Voljela bih kada bi bilo više tekstova o njegovanju starih običaja, ne samo o pojedincima koji ih njeguju, jer mislim da jedna zajednica ne može počivati na jednom pojedincu već da treba skupine ljudi i sekcije koje njeguju našu tradiciju više isticati. Naša društva bi se trebala temeljiti na zajedničkom donošenju odluka i poštivanju starih običaja. Tehnika je vidno uznapredovala i lijepo je prisjećati se svega onoga kako je nekada bilo«.
Biljana Ribić, Sonta: »Redovito kupujem i čitam Hrvatsku riječ, pratim sve što je aktualno u hrvatskoj zajednici, kod nas i u okruženju. Veoma su mi zanimljivi intervjui. Razgovor sa značajnim ličnostima me osobito zanima, kao i njihovo mišljenje i stavovi o važnim pitanjima. Prilozi na stranicama kulture su mi također zanimljivi, jer tako možemo vidjeti i što rade druge udruge. To me osobito zanima, jer sam i sama dopredsjednica KPZH-a Šokadija u Sonti, a moram priznati da me posebno vesele prilozi o Šokadiji. Rubrika Naši gospodarstvenici mi je također zanimljiva, a što se tiče podlistka Hrcko, mogu reći da kada ga dobijemo u školi, to je onda praznik u našem odjelu. Djeca uglavnom prvo gledaju jesu li objavljeni njihovi radovi, crteži, onda ima li nagrađenih Hrckovih detektiva, a zatim sve ostalo po njihovom izboru. Uglavnom se prvo rade križaljke, veseli zadaci... Dok smo bili u prvom razredu, djeca nisu znala čitati latinicu, jer u nastavi na srpskom jeziku se u drugom razredu uči ovo pismo. Sada kad smo naučili i latinicu onda nam je to puno lakše i zanimljivije. Često Hrcka koristimo i na satu, kada je nešto zanimljivo ili nam se poklopi s gradivom. Kad Hrcko stigne u školu, onda na satu Hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture čitamo i pregledamo ga, taj sat posvetimo Hrcku«.
Pavao Balić, Šid: »Svake nedjelje poslije mise uzimam tjednik i nosim ga kući. Zadovoljstvo mi je čitati ga u nedjelju nakon ručka. Sve teme su mi zanimljive. Posebno volim čitati o događajima iz naše župe i o aktualnostima iz drugih srijemskih župa. Tjednik na hrvatskom jeziku nam je iznimno važan budući da je pored biskupijskih novina Nada, jedini tjednik na hrvatskom jeziku iz kojeg možemo saznati sve što je vezano za hrvatsku zajednicu. Sadržajno ne bih ništa bitno mijenjao. Možda treba istaknuti aktivne pojedince u župama, koji daju veliki doprinos očuvanju identiteta svoje zajednice. Pohvaliti ih i na taj način potaknuti i druge župljane na aktivniji rad«.
Kata Stupavski, Šid: »Redovito čitam tjednik. Čitam sve političke i ekonomske teme, crkvene i događanja kulturnih udruga. Ne bih ništa bitno mijenjala u tjedniku osim što bih više voljela čitati o kulturnim događanjima i pripadnicima naše zajednice iz Srijema, budući da su u tjedniku, čini mi se, manje zastupljeni. Svaki put kad uzmem tjednik za čitanje, srce mi je puno posebno kad vidim aktivne članove naše zajednice koji se trude očuvati našu tradiciju i običaje«.
Katica Šeremešić, Monoštor: »Sada mi je već navika pročitati svaki broj Hrvatske riječi i čekam uvijek petak i novi broj. Velika sam zaljubljenica u baštinu Hrvata-Šokaca Monoštora, pa me i najviše obraduje kolumna vezana za Monoštor, tekstovi o događanjima u Monoštoru i nastupima KUD-a Hrvata Bodrog kako u Monoštoru tako i na gostovanjima. Volim pročitati i vijesti o radu ostalih udruga Hrvata u Vojvodini, naročito ako se radi o događanjima vezanim za identitet, crkvene ili folklorne običaje i nošnju Sonćana i Berežaca. Obzevno pročitam i uvodnik glavne urednice i baš uvijek pravo kaže. Pratim i aktivnosti hrvatskih institucija i političke stranke. Sa svojih osamdeset godina mogu reći da je moj dojam da Hrvatska riječ na pravi način obavlja misiju očuvanja identiteta Hrvata na ovim prostorima«.
O podlistku Hrcko učenica 3. c razreda OŠ Ivan Milutinović iz Subotice Leona Vukmanov Šimokov kaže: »Redovito čitam Hrcka. Volim ga jako jer ima zanimljivih tekstova, križaljki i nagradnih igara u kojima sudjelujem svaki put. Najviše u njemu volim rješavati križaljke i čitati kuharske recepte mojih prijatelja«.
