Ustav je najviši pravni akt jedne države i prema tome svi niži pravni dokumenti, npr. zakoni, proizlaze iz njega ili se postojeći trebaju uskladiti s (novim) Ustavom. Postoje velike države bez tog pravnog akta u pisanoj formi. Na primjer Velika Britanija, no to nije tema naše kolumne. Švedski stol je tema. To je jedna vrsta ugostiteljske ponude kada se putnicima uz osigurano noćenje nudi i doručak ili se prije glavnog jela na posebnom stolu poslužuje predjelo uz neko piće. Za razliku od engleskog ili kontinentalnog doručka, švedski stol je vrsta posluženja gdje se gosti sami poslužuju i mogu konzumirati niz jela po izboru, bez ograničenja količina. Prvi put je postao svjetski poznat kada je poslužen 1939. u švedskom paviljonu na Svjetskom sajmu u New Yorku. Sigurno se pitate kako su došla u vezu ova dva različita pojma. Evo, odat ću vam podrijetlo ove »veze«! Redovito, ponedjeljkom, obično u 9 sati, u jutarnjem programu privatne »sretne televizije« gostuje po stasu i stavovima »veliki autonomaš« N. Č., koji s voditeljem M. M. ima vrlo čudan svojevrsni jutarnji »šou program«. Kada sam ih prvi put vidio zajedno, začudio sam se grubim riječima kojima su »častili« jedan drugog: npr. »ti si budala« ili »ti si najveći lažov« i tome slično. U prvi mah mi se učinilo da će gost zbog uvrede ustati i napustiti studio, međutim njih dvojica su »uredno ispunili« predviđenih sat vremena emisije, tobožnjom svađom i raspravom. Tada sam »ukapirao« da oni zapravo igraju jedan »rijaliti šou« ili bolje rečeno jedan »politički kabare«. Nedavno sam ih ponovo gledao, znajući da je tema unaprijed dogovorena, a »začin« će biti aktualni sukob u Ukrajini i izjave raznih dužnosnika, uz obvezno spominjanje »sjeverne i južne pokrajine« i važećeg Ustava iz 2006. godine. Tada je naš autonomaš pomenuo: »Ne možeš se prema Ustavu ponašati kao prema švedskom stolu i da iz njega uzmeš samo ono što ti se sviđa!«. Slijedi ponuda »političkog švedskog stola« ili Ustav(i).
Ustavi iz raznih povijesnih razdoblja
Nije poslovna tajna da sam rođen 1946. i od mog rođenja živio sam i živim pod propisima i zakonima šest republičkih Ustava. O saveznim i ostalima da ne govorim. Formalno sam promijenio šest-sedam država. Kako izreka kaže: »sve teče, sve se mijenja«, tako po potrebi mijenjamo države i Ustave. Da bih postao »odgovorni rukovoditelj gradnje«, morao sam polagati državni (stručni) ispit u Novom Sadu, a među predmetima ispita bio je i Ustav iz 1963. Drugi put sam sličan ispit polagao u Beogradu, ovoga puta poznavanje Ustava iz 1974., koji je decentralizirao SFRJ. Kao zastupnik u Skupštini AP Vojvodine temeljito sam morao znati tada »svježi« Ustav iz 1990., koji je ujedinio »Srbiju iz tri dijela«. S trenutno važećim Ustavom bavio sam se više puta, govoreći prije svega o istinskoj regionalizaciji Srbije. Podsjećam čitatelje da se prvi važeći Ustav Srbije donesen 1838. zove i »Turski ustav«, jer je u obliku turskog fermana (sultanovog dekreta). Tim dekretom Turska je željela pokazati da je Srbija u vazalnom položaju prema njoj. Potreba za donošenjem novog Ustava 2006. bila je dvojaka: kao prvo, raspala se državna zajednica zvana Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) odvajanjem Crne Gore, i drugo što je na Kosovu na osnovu »Rezolucije Savjeta sigurnosti UN 1244 (1999.)« bila privremena uprava pod okriljem UN, skraćeno KFOR (međunarodne mirovne snage pod vodstvom NATO-a). U Rezoluciji piše i sljedeće: »10 (...) međunarodno civilno prisustvo na Kosovu (...) pri čemu će narod Kosova moći uživati suštinsku autonomiju u okviru SRJ« i nadalje »11.a (...) do konačnog rješenja suštinske autonomije i samouprave na Kosovu...« dokument se poziva i na sporazume iz Rambouilleta. Osnovni problem s Rezolucijom je da se ona odnosi na SRJ. Kako su mudri »ustavotvorci« riješili problem južne Pokrajine?
Moje je, nije moje
U preambuli piše: »(...) polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni dio teritorija Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije...«. Znači, ne govori se o teritoriju Kosovo, kako piše u Rezoluciji, i tvrdi se da ima »suštinsku autonomiju«. Ovoj tvrdnji je suprotno ono što piše u članku 182. »(...) Suštinska autonomija Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija uredit će se posebnim zakonom koji se donosi po postupku predviđenim za promjenu Ustava«. Koliko je meni poznato, nikada nije pokrenuto donošenje tog posebnog zakona, čak ni ove godine kada je promijenjen Ustav, kao što nikada nije donesena druga Rezolucija koja bi se odnosila na Srbiju. Stanovnici »južne Pokrajine« poslije dvije godine čekanja na »poseban zakon« postali su nestrpljivi i samostalno su donijeli posebnu odluku o »suštinskoj autonomiji« koju nazivaju i »državom« koju neke velike sile, poput SAD-a priznaju, Rusija ne priznaje ali zato je spominje! Na koncu, predstava-šou mora ići dalje, do konca svijeta.
