Intervju

Kada se govori o poljoprivrednoj proizvodnji, primat uvijek imaju osnovne ratarske kulture – kukuruz, pšenica, soja, suncokret i šećerna repa. Razumljivo, jer su i najzastupljenije. Nekakva vijest ili prilog o povrtlarskoj proizvodnji mogu se rijetko pročitati ili vidjeti, a i kada ih ima uglavnom su to priče proizvođača koji se bave ovom proizvodnjom, ili priče o povrtlarima koji bacaju ili zaoravaju svoje proizvode nemoćni nositi se s niskim cijenama povrća iz uvoza. No, povrtlarska je proizvodnja u nas ipak značajna, a uz poticaje i veći skrb države mogla bi donositi još veću zaradu. Povrtlarsto jest intenzivna proizvodnja, ali je samim tim i ostvarena zarada veća. Prema prinosu po jedinici površine, ostvarenom dohotku, neto prihodu i udjelu ljudskog rada, povrtlarstvo može osigurati pet do osam puta veću vrijednost proizvodnje na otvorenom, a u plasteniku 190 do 250 puta u odnosu na pšenicu. Imajući to u vidu, povrtlarstvo bi moglo biti budućnost za gazdinstva s malo zemlje, i to prije svega mlađe obitelji, jer se u toj proizvodnji zahtijeva puno rada. Stručnu pomoć povrtlari mogu dobiti u Vojvođanskom društvu povrtlara na čijem je čelu profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu dr. sc. Žarko Ilin.

 

 

HR: Koliko u strukturi poljoprivredne proizvodnje čini povrtlarska proizvodnja i koje se vrste povrća najviše proizvode?

 

Tijekom proteklih 40 godina povrtlarskom je proizvodnjom bilo obuhvaćeno oko devet posto obradivih površina. Godišnje se povrće posije na 293.000 hektara, a ekstremi u tih 40 godina bili su 260.000 hektara koliko je bilo posijano 1970. godine i 340.000 hektara koliko su proizvođači zasijali 1996. S tih relativno malih površina godišnje se proizvede oko 2, 5 milijuna tona povrća i 852 tona krumpira. Preračunato u eure, godišnja proizvodnja povrća, krumpira, sjemena i sadnog materijala premašuje milijardu eura. Ako promatramo samo proizvodnju povrća i krumpira, ona godišnje iznosi oko 435 milijuna eura. Čist prihod od proizvodnje povrća ili krumpira je minimum 100 eura po toni, što znači da se u proizvodnji povrća i krumpira ostvaruje godišnji čist prihod od 330 milijuna eura. Inače kod nas se najviše gaji krumpir, koji se godišnje sije na oko 90.000 hektara, zatim grah (22.000 hektara), luk (21.000 hektara), kupus, kelj, paprika, rajčica (na po 19.000 hektara). Na začelju ove liste je začinska paprika, koja se sije na oko 3.500 hektara. S agronomskog stajališta najveći značaj ima proizvodnja povrća na otvorenim njivama. S ekonomskog pak stajališta najveći značaj ima  proizvodnja u zaštićenom prostoru kao što su staklenici i plastenici. 

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju