Zasladilo me skupljanje plodova prirode. Nekako je uzelo maha i samo mi se nameće. Posljednji ulov iz prirode bio je toliko spontan da sam oduševljena kako sve funkcionira. Akcija se odvijala u obližnjem vikend selu kada se prijatelj vratio s veslanja s bagremovim cvijetom. Voda je već ključala i cijeli bagremov cvijet je završio u loncu, a vrlo brzo i u mojoj šalici. Nije mi jasno kako mi to nikad prije nije palo na pamet. Bio je to najnježniji čaj koji sam ikad pila. Slatko, bez zaslađivanja, blago i milo. I znam da ovo nije revolucionarno otkriće, ali grad miriše na bagrem pa će se možda nekome ideja svidjeti.
Stabla su me oduvijek privlačila, posebno ona usamljena koja vidite usred ničega ili nečega, kako stoje, odolijevaju vremenu i prostoru i pozivaju vas da sjednete ispod njih i razmislite. Do sada sam ih uvijek zamišljala statično i zanemarila sam njihovo kretanje. Sva ta stabla su odnekud došla. Tako je, recimo, bagrem došao iz Francuske.
Malo-po malo, istraživanja o podrijetlu pojedinih vrsta drveća dovela su me do popisa najpoznatijih stabala i željela bih ga zabilježiti i podijeliti sa svima.
Drvena avenija
Najpoznatije drvo na svijetu je baobab, a atraktivna lokacija koju je ovo drvo proslavilo je Boabab Avenue (Avenija baobaba). Prizor koji ovdje nalazite su stabla koja izgledaju kao kule usred sušnog krajolika u zapadnom dijelu Madagaskara. To su ostaci nekadašnjih tropskih šuma koje su ljudi sjekli za proizvodnju i poljoprivredu, a stabla baobaba su bila omiljena, a ne sječena, pa stoga i ovaj drvored. Inače, stabla baobaba mogu živjeti i do 800 godina. Slične scene mogu se vidjeti u nekoliko drugih dijelova Afrike. Ovaj krajolik privlači putnike iz cijelog svijeta, što ga čini jednom od najposjećenijih lokacija u regiji, a od 2007. godine i službeno je postao prvi nacionalni spomenik Madagaskara.
Naše sljedeće drveno odredište je Libanon, a za to je zaslužno poznato drvo koje svi znamo kao Drvo Božje ili libanonski cedar. Raste isključivo na planinama Libanona i simbol je države, ponos naroda i središnji ukras libanonske zastave. Ono što mi je posebno zanimljivo je uvjerenje koje je potvrdila i znanost, a to je da cedar ima bioritam sličan ljudskom. Oni koji su čitali Bibliju znaju da se ovo drvo spominje mnogo puta, a zapisano je da ga je posadio sam Bog.
Sljedeće stablo koje bih stavila na listu i odvela nas na odredište je moj dragi usamljeni čempres. Sjećam se da sam se zaljubila u prvu njegovu fotografiju koju sam vidjela. Njegovo poznato odredište u blizini Montereya vjerojatno je najpoznatija točka na 17 milja ceste koja vodi kroz pacifički rukavac i poznatu Pebble plažu. Ova vjetrovita cesta ostavlja bez daha kada pogledate pacifičku obalu s raskrižjima koja vode do povijesnih i slikovitih krajolika. Usamljeni čempres je endemska vrsta čempresa na središnjoj obali Kalifornije. U divljini je ova vrsta ograničena na dvije male populacije u blizini gradova Monterey i Carmel.
Naj naj
Uz svoju ljekovitost ili legende koje se o njima pričaju, stabla svoju slavu stječu i svojom veličinom. Tako na popis svakako stižu sekvoje, ali i najmasovnije stablo na svijetu koje ima stablo tule. Promjer mu je jedna trećina visine. Za ilustraciju njegove veličine reći ću samo da se prije mislilo da se radi o većem broju stabala okupljenih u jedan snop, ali je DNK analiza pokazala da se radi o jednom stablu. Procjenjuje se da je star oko 1.200 do 3.000 godina.
Drvo tule (spa. Árbol del Tule) nalazi se u srcu grada Santa Maria del Tule u Meksiku u jednoj od njegovih država pod nazivom Oaxaca.
Popis poznatih stabala ovdje ne staje, jer se na njemu mora naći zmajeva krv, general Sherman, drvo života i mnoga druga, no ostavljamo ih za neka buduća putovanja.
Gorana Koporan
