Subotička društvena organizacija Monografija objavila je 1989. godine publikaciju pod nazivom Odnekud se znamo, zar ne?, u kojoj je uz kratku povijest grada prikazana serija razglednica o Subotici i Paliću u prošlosti. Autor tekstova je bio Bela Duranci, povjesničar umjetnosti, kroničar i pisac, a izbor razglednica napravljen je iz sadržajnih i bogatih albuma poznatog kolekcionara Szabolcsa Prokesa, nasljednika čuvene Prokeš palače na uglu Korzoa i Ulice Đure Đakovića, koja je kao značajna građevina iz povijesti nastanka grada našla svoje mjesto i na brojnim razglednicama u ovoj i drugim zbirkama starih dokumenata.  
Prema Durancijevim podacima, prve razglednice subotičkih prizora tiskao je knjižar Hermann Mór 1899. godine, a upravo za tu godinu vezan je nesvakidašnji događaj. U Suboticu je 5. rujna stigla razglednica iz Beča, okačena za balon, a nađena je na jednoj od njiva u blizini grada. Nosila je datum 4. rujna 1899. godine, s pozivom nalazaču o priključivanju »igri međusobnog razumijevanja i druženja«. Izvor ove priče o neobičnom događaju nije naveden, ali svakako predstavlja jedan od odgovora na učestala pitanja mladih »kako su ljudi živjeli i komunicirali bez mobitela«.
»Prve očuvane razglednice grada komponovane su od motiva crtanih rukom«, otkriva Duranci još jedan od zanimljivih podataka. Iz obilja starih prizora izdvajamo detalje dvije razglednice s prikazom prostora (parka) Gradske kuće, ali one što je postojala do 1907. godine, kada je srušena radi podizanja velelepnog objekta kojem danas svjedočimo u centru Subotice. U ta vremena pokraj Gradske kuće nalazila se gimnazija (ka današnjoj Strossmayerovoj ulici). U oči upada još jedan vrlo zanimljiv detalj na razglednicama, koji bi suvremenike mogao zbuniti: na crkvi sv. Mihovila postoji samo jedan toranj. Naime, drugi zvonik napravljen je u obnovi ove crkve 1907./08. godine, što je ujedno i potvrda o nastanku prikazanih razglednica prije spomenutog događaja.